Dovio sam Allahu da je oženim

Želim da s vama podjelim jedan događaj, iskustvo koje mi se dešavalo zadnjih nekoliko mjeseci. Vjernik sam, nekih 5-6 godina obavljam namaz, klonim se loših stvari i trudim se raditi dobro. Prije nekih 3 mjeseca na internetu, tačnije na instagramu sam upoznao jednu pokrivenu sestru. Počeli smo lajkovati jedno drugom slike i nedugo zatim sam je našao na facebooku i dodao u prijatelje. Počeli smo razgovarati i djelovala mi je kao prava vjernica, mu’minka, nema slika na facebooku, na instagramu je imala jednu ili dvije, pa je i njih izbrisala. Razgovarali smo neko vrijeme i dogovorili smo se da se nađemo u Zenici gdje oboje studiramo, a živimo u mjestima nedaleko od tog grada…

Našli smo se ispred džamije. Subhanallah, Allahu smo bili nepokorni u Njegovoj kući. Otišli smo na kahvu i razgovarali o svemu, o vjeri najviše. Svidjela mi se, svidio mi se njen stid, ponašanje, vjera. Doimala se kao prava hairli žena, kakvu je rijetko danas naći. Nastavili smo naš kontakt i nedugo zatim smo ponovo izašli. Ovaj put u kino, a pri putu na autobusku stanicu dala mi je kolače koje spremila mahsuz za mene. Sve mi se više sviđala.Dopisivali smo se, slali jedno drugom poruke, kako se sviđamo jedno drugom.

Nedugo zatim mi je jedan dan poslala poruku kako više neće ovako, plašeći se da se ja samo “zezam” i da ne želim ništa ozbiljno s njom, tj. da ne želim brak. Objasnio sam joj da sam od početka imao nijjet da je oženim i smirila se. I imao sam ga, stvarno jesam. Izašli smo ponovo nakon toga, i sve je bilo “ok”. Da li može biti sve ok u Islamom nedozvoljenoj vezi? Osjećao sam da se polahko zaljubljujem u nju, falila mi je kad ne pričamo, jedva sam čekao da mi se javi. Bila je lijepa i fizički.

Nakon par dana mi se javila da sam je povrijedio lajkujući par slika drugim djevojkama. Nisam imao taj nijjet. Razgovarali smo, smirio sam je, “oprostila” mi je. Međutim, sljedeći dan sam vidio da me blokirala na svim mogućim društvenim mrežama na kojima smo bili u kontaktu. Kad samo vidio, šokirao sam se. Prve riječi koje sam tada izgovorio bile su “Hasbunallahu ve ni’mel vekil”. Ponavljao sam ih. Subhanallah, prije par trenutaka sam bio sretan, a sada sam izgledao kao da mi se svijet srušio. Izgleda da sam se baš zaljubio. Kako je tada već bio počeo Ramazan, dovio sam Allahu. Nisam znao šta da radim, na namaze sam išao mrzovoljan. Hvala Allahu pa imam jednog pravog ahbaba s kojim sam mogao dušu olakšati. Krio sam ovo sve od svojih roditelja koji su nešto naslutili kada sam donio onu zdjelu punu kolača i dvije čokolade, od nje. Malo su me propitivali, ali ja sam mudro izbjegavao da pričam o svemu. Nakon par dana sam joj poslao poruku na mobitel, gdje sam rekao kako mi je žao što sam je povrijedio Iida osjećam nešto prema njoj. Pročitala je i odblokirala me i ponovo smo počeli pričati, a ja sam opet bio sretan. Bar sam mislio da je to sreća.

Vidjeli smo se ubrzo. Opet smo se našli u džamiji, zatim smo otišli šetati dugo… Djelovalo je sve ok. Pričala mi je kako joj je čitava porodica u vjeri, babo pogotovo i da je on prekinuo njen kontakt s njenim bivšim momkom koji ju je povrijedio. Izlazio je s njom bez nekog cilja, a ona se bila zaljubila. Osvajala me svojom vjerom, pisanjem. Imao sam nijjet da je oženim. Klanjao sam istiharu i molio Allaha da mi je podari za ženu. Nakon par dan mi je rekla da je sanjala našu svadbu, i opisala mi san i rekla je kako nikad do sada nije ništa slično sanjala. Ja sam bio ubijeđen da je to posljedica moje istihare. Zatim je i ona klanjala istiharu, pa sam je i ja opet klanjao. Opet mi reče da nas je sanjala, ovaj put u džamiji sa još dosta drugih ljudi. To me još više ubijedilo da je ona prava. Dovio sam Allahu da nam da hajr, da je oženim. Ponovo smo se vidjeli, taj zadnji put, gdje je djelovalo kao da smo zaljubljeni jedno u drugo.

Rekla mi je da odbija druge, čak mi je spomenula i mog prijatelja kojeg joj je preporučila njegova sestra, a njena prijateljica s fakulteta. Ali kako veli, nije htjela, jer se dopisivala sa mnom. Šetali smo dugo, razgovarali. Poklonio sam joj ružu koju sam krišom “ukrao” iz svoje bašte, a ona meni svoju sliku. Haman da sam je zavolio. Nastavili smo dopisivanje, bili smo se i posvađali, ali ja sam opet bio uporan i izgladili smo odnose. Tek tada sam saznao koliko ju je bivši momak povrijedio, i da je strah vezivanja ponovo. Tako mi je govorila, a ja bio sve zaljubljeniji. Nakon toga mi je poslala poruku gdje je rekla kako je pričala s mamom o svom budućem vjenčanju (prepričavala je gore spomenuti san), i priznala mi kako sam ja taj pravi za kojeg je uvijek dovila Allahu i za kojeg dovi. Bio sam presretan. Zavolio sam je, bio sam siguran.

Međutim, u nekim situacijama sam primjetio suprotne reakcije u njenom ponašanju, koje su se nastavile. Kada bih joj spomenuo da ona razgovara s babom o meni, izbjegavala je to. A imao sam iskren nijjet. Nakon toga smo se “zakačili”, raspravljali do dugo u noć. Nisam je vrijeđao, vjera mi to zabranjuje. Nije ni ona mene riječima, ali me povrijeđivala svojim postupcima. Rekla mi je da nisam za nju, da je možda nekad nešto osjećala, ali više ne, da ne želi sada nikog, da ja nisam kao ona. Spomenula je da je onaj moj prijatelj, ahbab, brat njene prijateljice, kao ona. Ja sam uporno pokušavao da joj dokažem da je volim, da sam uvijek bio iskren.

Sve je rezultiralo prekidanjem svakog kontakta od strane nje i blokiranjem na društvenim mrežama. Nakon ova 3 mjeseca i nakon svih onih poruka i izlazaka, samo je otišla. Dok ovo pišem , imam pomiješane osjećaje. Zaljubio sam se i bio sam “izigran”. Osjećam se poniženo, jer sam se žrtvovao za nju a nisam dobio ništa, samo sam izgubio. Nije se igrati s ljudskim srcem.

Braćo i sestre, nema halal veze do braka i sve što ne vodi ka njemu je šejtansko došaptavanje. Allaha molim da mi olakša ovo iskušenje I da mi podari hairli hanumu koja će me cijeniti. Nadam se da ću i ja a i vi uzeti pouku iz ovog događaja.

Brat A. A.

____________________

Mislio sam da bih umro ako bi je izgubio

Jedan poznanik mi priča: “Imao sam djevojku, bili smo zajedno četiri godine, i sve smo skoro ‘isplanirali’, čak i imena koja će nositi naša djeca, ko će nam šta donijeti na useljenje, sve do u detalje. I uvijek sam u dovi govorio: ‘Daj mi Bože nju i ubrazaj naše vjenčanje.’ Nikad ne razmišljajući da li je to dobro za mene….

I čudno mi bilo što se ništa ne dešava, iako smo to željeli oboje, nikako da dođe do tog čina, iako sam imao posao i ona je već bila spremna, nešto unutra me kočilo. Jednog dana sam čuo kako hodža govori da nam Allah daje samo ono što je dobro za nas, pa proispitah sam sebe da li je ona dobra za mene? Koliko sam ogriješio s njom? Koliko me udaljila od mog robovanja Njemu? Da li sam ja to postao njena žrtva? I čim sam došao kući, i po završetku namaza, uputih dovu: ‘Gospodaru, ako u ovome nije Tvoje zadovoljstvo, udalji je od mene.’ Nakon samo 5 dana, došla je i rekla mi da ne želi više biti sa mnom. Ja sam to sasvim smireno podnio, a mislio sam da bih umro, ako bih je izgubio. Shvatio sam da je to odgovor na moju dovu. Četiri godine sam govorio: ‘Daj, daj, daj, i kad sam Mu samo jednom rekao da li je u ovome Tvoje zadovoljstvo, On je to odmah udaljio od mene.’

Nakon nepunih dva mjeseca sam se oženio, sa jednom hairli sestrom, drugaricom moje rođene sestre, i sretan sam, ispunjen, osjetim da je On zadovoljan, napredovao sam u vjeri i niko nije sretniji od mene. Allah nam uistinu daje samo ono što je dobro za nas, i zato ne požurimo ono u čemu je možda naša propast. Dobro razmislimo o onome što tražimo. Neka nam svima na prvom mjestu bude On i Njegovo zadovoljstvo, a sve ostalo je manje bitno!

“Kada čovjek uči dovu, Allah s.w.t. mu je usliša, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zaštiti od zla kolika je ta dova.” (Hadis bilježi Tirmizi)

Priču prenijela sestra Minela M.