dr. Aćif Skenderović, prvi doktor šerijatskog prava sa prostora bivše Jugoslavije
Rahmetli profesor dr. Aćif Skenderović, prvi doktor šerijatskog prava sa prostora bivše Jugoslavije preselio je 11. januara 2010. godine i ukopan je u Sarajevu. Cijeli svoj život je posvetio da’wi i na tom putu ga je u Bihaću zadesila i smrt.
Doktor Aćif Skenderović, sin Halila, a unuk Rašidov, rođen je 4. aprila 1938. godine u selu Trpeze, općina Petnjica (Sandzak). Osnovno obrazovanje završio je u svom mjestu. Godine 1956. odlazi sa svojim ocem u Sarajevo gdje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu koja je u to vrijeme trajala osam godina, pa je tako 1964. uspješno završava.Nakon povratka iz vojske postavljen je za imama u Visokom; tačnije u džamiji Šadrvan.Nakon toga odlazi u Kairo, gdje upisuje fakultet usuli-d-dina i tako uspijeva u peroidu od devet godina da završi fakultet i magistrira. Njegov magistarski rad je bio na temu: „Da’va je fard islamskom Ummetu“. Nakon toga, 1974. upisuje doktorat i u istoj godini doktorira na temu: „Da’va i da’ije u Jugoslaviji“. Nakon uspješnog doktorata vraća se u Sarajevo gdje se zapošljava 1976. u Islamskoj Zajednici.Od tog perioda pa sve do 1995. bio je stalni profesor u Gazi Husrev–begovoj medresi, a obnašao je i druge funkcije kao što je uža šura u saboru, a u jednom periodu u danima rata obnašao je funkciju naibu-reisa.Dao je veliki doprinos tadašnjim postojećim glasilima kao što je Preporod, Glasnik islama i Takwim. Isticao se šejh sa velikim zuhdom i skromnošću. Šejh Aćif je ujedno i prvi doktor sa Azhera na ovim prostorima, ali je vrlo brzo shvatio da zvanje plaho ne koristi ako ne bude rada po njemu i ibadeta. On bi redovito podsjećao svog učenika i hatiba, Muderisa efendiju, da najavi s hutbe nastupanje bijelih dana, da ljudi poste ponedjeljak i četvrtak i ostale termine u kojima je post preporučen. Noćni namaz, puno zikra i puno dove za sebe i muslimane, bila je svakodnevnica našeg učitelja Aćifa. Možda mnogi ne znaju da je doktor iskušan i sa gubljenjem vida, ali ni to iskušenje ga nije spriječilo da nastavi putem kojim je davne 1956. krenuo. Oživio je sunnet Abdullaha b. Ummi Mektuma, radijallahu ‘anhu, koji je slijep na namaz dolazio, pa je tako naš doktor plaćao taxi 3.80 KM od svog stana do džamije, kako bi uzeo nagradu džem’ata.
Na kraju spominjemo kazivanje jednog od bosanskih daija o samom dešavanjima pred smrt dr. Aćifa Skederovića:
“Tokom boravka u Krajini, nadajući se da osvane četvrtak, kako bi se uputili ka Sarajevu; ali dok čovjek kuje Allah određuje, naš šejh iznenada dobiva prve srčane napade. Šejh Aćif, i dalje svjestan… nije padao u komu, što je i same doktore ostavljalo bez teksta nakon svih nalaza … Upućujemo se zajedno s njim u hitnu medicinsku službu u Bužimu, gdje naš doktor ponovno iznenađuje; uzima svoj valkman za snimanje, kojeg je koristio za snimanje svojih i ostalih predavanja kako bi preslušao šta je govorio on ili drugi, i kako bi ukazao na eventualne greške. Pritišće valkman i počinje da govori… Prvo je spomenuo Allaha i zahvalio se, a zatim reče: „Danas je 4. januar 2010. Uputili smo se prema hitnoj pomoći, potpuno svjesno izjavljujem da ako umrem da me ukopate ovdje u Krajini, tj. kod Bilalovog babe, i da mi domaćin obavi dženazu po Sunnetu bez ikakvih novotarija.
“Doktori utvrđuju da se desio srčani udar te ga prebacuju u Kantonalnu bolnicu u Bihać, na poseban odjel za srčane bolesti. Ni u tom stanju se šejh ne predaje, obavlja svaki namaz, prvih dana uzima tejjemum a nakon boljeg dolaska sebi uzima abdest. Ne ostavlja vazove ni u bolnici; vazi doktorima, sestrama, posjetiocima od svojih učenika i ostalim muslimanima. Taman, kada svi zaključujemo da se šejh izvukao iz ove bolesti, stvar se okreće u drugom pravcu i tako u srijedu 10. janura 2010. preseli na bolji svijet naš uvaženi doktor Aćif Skenderović,”
Molimo Allaha Uzvišenog da dr. Akifu podari vječni džennet. Amin.