Dugo su mi u mislima odzvanjale tetkine riječi na samrti

Pretprošlog ramazana moj se život počeo mijenjati: počela sam da postim i da polahko učim klanjati uz video na YouTubeu i uz Ilmihal. U jednom trenutku života, odjednom nas nešto zaustavi na putu kojim smo hodili, a mene je zaustavila smrt moje tetke, molim Milostivog Allaha da joj oprosti grijehe i sačuva patnje u kaburu i podari lijepi Džennet. Njena smrt prenula me iz nemara i Allah je podario da to bude sebeb moje upute. Umrla je, za nas, prerano, u ranim četrdesetim. Allah je svemu odredio rok i njoj je došao njen određeni smrtni čas.

Dugo su mi u mislima odzvanjale neke od njenih posljednjih riječi koje je uputila svom suprugu, koji je vjernik, elhamdulillah: “Kako ću pred Milostivog Allaha a nijedne Mu sedžde nisam učinila?” Dok je bila živa, u cvijetu mladosti i snage, i ona je mislila kao što misle mnogi od nas i govore da će klanjati i postiti kad ostare. Ali, nikad ne znamo hoćemo li dočekati sutra, a kamoli starost. Tako sam počela da učim o islamu i dan-danas učim jer kao početnik malo sam toga znala i znam.  Hvala Allahu, što mi je pokazao Pravi put koji, nadam se, neću napustiti i molim Ga da me učvrsti na tom putu, na putu kojim kroče Njegovi iskreni robovi! Amin!

Ovaj tekst je napisala jedna sestra na Num-ovoj FB stranici u rubrici komentara