Duhovna dimenzija posta

Intencija posta je sprečavanje duše u zadovoljavanju strasti, njeno odvajanje od uobičajenih radnji i korigovanje snage strasti, kako bi duša bila spremna tražiti ono u čemu se nalazi vrhunac njene sreće i užitka i prihvatiti ono čime će se pročistiti i u čemu je njen vječni život; kako bi glad i žeđ otupili oštricu strasti njene duše i opomenuli je na gladne siromahe.

Sužavanjem hrane i pića sužavaju se putevi šejtanu i zauzdava se snaga tijela od pokoravanja prirodi čovjeka u onome što mu šteti na dunjaluku i Ahiretu. Postač ne radi ništa, već samo ostavlja svoju strast, svoju hranu i piće, radi svog Gospodara Kojeg obožava. To je ostavljanje stvari koje duša voli i kojima se sladi zbog davanja prednosti Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu, i post je tajna između roba i Gospodara koju ne vidi niko osim Njega. Ljudi mogu vidjeti njegovo ostavljanje vanjskih stvari koje kvare post, ali ne mogu vidjeti da on ostavlja svoju hranu, piće i strast u ime Allaha i radi Njega, a to je suština posta.

Post ima začuđujući uticaj na čuvanje dijelova tijela i unutrašnje snage, koju čuva od dolaska stvari koje će je, ako njome ovladaju, pokvariti. Post utiče i na pražnjenje duše od prezrenih i prljavih stvari koje su prepreka njenom zdravlju. Post čuva zdravlje srca i tijela, i vraća im ono što su im ukrale ruke strasti. Zato je post najveći pomoćnik u postizanju bogobojaznosti, kao što Allah Uzvišeni kaže:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 183)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Post je štit“, i naredio je post onome ko ima jaku strast za brakom, a ne može da se oženi, jer on svezuje ovu strast. Poenta je u tome da je Allah ljudima propisao post iz Svoje milosti i dobročinstva prema njima, kako bi ih zaštitio, jer se u njemu nalaze mnoge koristi koje svjedoče zdrav razum i neiskvarena ljudska priroda.

Kad je u pitanju post najpotpunija uputa je Poslanikova uputa, i njenim slijeđenjem se najbolje stiže do cilja, a ona je najlakša za duše. Pošto odvraćanje duše od onoga na šta je navikla predstavlja jednu od najtežih stvari, propisivanje obaveznosti posta je odloženo do polovine islama, poslije Hidžre, kada se u dušama ustabilio tevhid i namaz, i kada su navikle na kur’anske naredbe. Tako su duše prebačene na post postepeno.”

Ibn Kajjim, Duhovne dimenzije ibadeta