Dunjaluk

Poznati halifa iz dinastije Emevija Abdul-Aziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu donesu cefine u koje ce biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donjeli cefine i stavili ih pored njega, rekao je: …

…”SubhanAllah, je li moguce da od dunjaluka i silnog bogatstva koje sam posjedovao necu ponjeti nista osim ova tri carsafa u koja ce zamotiti moje tijelo?!”

A onda je tuzno uzdahnuo i dodao: “Dunjaluce, uistinu si ti bijedan i nistavan! Tvoje mnostvo se na kraju pretvori u pravu malenkost, a tvoja duzina postane simbol kratkoce i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”

**********

A jedan od ucenih je rekao: “ Ovaj zivot je kao san, pa kad se probudis tek tada shvatis da si sanjao. Tako je i sa smrcu, kad covjek umre, tek tada mnogi shvate da je ovudunjaluckizivot prolazan i trenutan, i da je u odnosu na onaj svijet (ahiret) kao san na dunjaluku.”

***********

Kada bi se insanu nudilo da uzme jednu casu od zlata, koju moze zadrzati jedno kratko vrijeme, ili da uzme jednu casu od zemlje, koju moze zadrzati zauvijek, covjek bi izabrao casu od zemlje, jer njom bi se mogao sluziti mnogo duze.

Ali zacudo, mnogi ljudi izabiraju ovaj prolazni dunjaluk, na kojem insana prati mnostvo muka i brige, a malo se trude ili skroz zapostavljaju ahiret, tj. dzennet, koji je vjecan u kome nema ni tuge ni brige, ni rada ni umaranja, a u kome ce onaj koji bude imao najmanju nagradu imati vise nego sto su imali skupa svi ovozemaljski vladari.