Dva primjera o važnosti biranja prijatelja

Naš životni put na ovom prolaznom dunjaluku umnogome zavisi od toga ko su naši prijatelji i drugovi, ko nas okružuje i s kim provodimo vrijeme. Ibn Ataullah el-Iskenderi, poznati islamski alim, mislilac, poznavalac i učenjak, lijepo je rekao: “Doista druženje vodi ka sličnosti među ljudima: ako sjediš sa onima koji su sretni, i ti ćeš biti sretan, ako sjediš sa nemarnima, i ti ćeš biti nemaran, ako sjediš sa onima u čijem se društvu spominje Allah, i ti ćeš spominjati Allaha, odnosno zikr ćeš činiti, ako se družiš sa spavalicama, i ti ćeš spavati, ako se družiš sa onima bez vjere, umrijet će vjera u tvome srcu.”

Stoga provjeri svoje stanje, analiziraj svoje društvo, pa ako te je Allah, dželle šanuhu, počastio lijepim društvom, budi Mu zahvalan na toj blagodati.

Navest ćemo dva primjera iz vremena našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, jedan primjer za lijepo, a drugi za loše društvo.

Ukba b. Ebu Muajt

Ukba je bio jedan od mušrika koji se družio sa muslimanima i koji je često slušao Kur’an, osjećajući da ostavlja trag na njegovom srcu, pa bi često njegovo srce zadrhtalo iz strahopoštovanja i možda bi i zaplakao slušajući Kur’an. Bio je na korak do prihvatanja islama. Međutim, šta se dešava? Ukba b. Ebu Muajt imao je svoga prijatelja po imenu Ebu Džehl, poznati Ebu Džehl, glava mušrička, i bili su u tolikoj mjeri prijatelji da Ukba ništa ne bi radio a da se prije toga ne posavjetuje sa svojim prijateljem Ebu Džehlom.

Čvrsto je odlučio da prihvati islam, ali htio je još jednom da pita za mišljenje Ebu Džehla. Našao je koga će pitati za mišljenje! Otišao je i rekao mu da je odlučio da prihvati islam i zatražio je njegovo mišljenje. Ebu Džehl je prije ovoga neko vrijeme bio odsutan, bio je na putu, a ovaj se za to vrijeme družio sa muslimanima i tako stekao ljubav prema islamu. Ebu Džehl ga je ukorio, doveo u pitanje njegov razum i rekao mu da radi prijateljstva mora otići i pljunuti Muhammeda, alejhis-selam, u lice.

Ukba je otišao kod Allahovog Poslanika, alejhis-selam, i umjesto da prihvati islam, da izgovori šehadet, on je poslušao “svoga prijatelja” i pljunuo je Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tako je postao jedan od predvodnika mušrika. Ukba b. Ebu Muajt izabrao je da umjesto da bude sretan na ovom i budućem svijetu, bude nesretan i sa nesretnima na dunjaluku i na ahiretu, i skončao je još u početku, u Bitki na Bedru, kao ponižen, umirući kao mušrik.

Nakon toga objavljen je kur’anski ajet: “Na Dan kada nevjernik ruke svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’” (El-Furkan, 27–29)

Ajjaš b. Ebu Rebije

Drugi primjer jeste prijateljstvo između Omera, radijallahu anhu, i Ajjaša b. Ebu Rebije, Ebu Džehlovog brata po majci.

Kada je učinjena Hidžra, Ajjaš je napustio Meku sa muslimanima i sa Poslanikom, alejhis-selam, ostavivši majku u Meki. Njegova majka slala mu je poruke, slala pisma da će, ako se ne vrati kući i u vjeru svojih pradjedova, sjediti na suncu dok ne umre, da neće ni jesti ni piti. Tada se Ajjaš obratio svom drugu Omeru, tražeći savjet, spominjući prijetnje svoje majke, a Omer ga je odvraćao od povratka, tvrdeći da njegova majka neće ispuniti prijetnje, da neće naškoditi sebi dugim sjedenjem na suncu, pogotovo ne do smrti. Ako to i bude uradila, bit će to kratak period, dok joj ne dosadi pa će otići, a neće jesti dok ne ogladni.

Ajjašova ljubav prema majci bila je velika, što je i prirodno i potrebno, pa je ipak odlučio vratiti se kući. Omer, radijallahu anhu, vidjevši da je odlučan da se vrati, poklonio mu je svoju devu kao podsjetnik prijateljstva, podsjetnik islamske veze, da ga učvrsti kako se ne bi vratio u mnogoboštvo, u nevjerstvo. Kada se vratio, shvatio je da je riječ o zamci mušrika, koji su ga uhvatili, zarobili, vezali, tukli, dok od siline torture nije došao da visi o koncu njegov povratak u nevjerstvo, odnosno da se odrekne islama.

Ali tu je bila deva Omera, radijallahu anhu, njegovog bliskog prijatelja, koja mu je bila podsjetnik i pomoć da sve te muke izdrži i da opstane i da se ne vrati u vjeru svojih pradjedova, već je ostao u islamu.
____________________

Ova dva primjera dovoljno nam govore šta znači dobar, a šta loš prijatelj. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaže: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako dobro pogleda s kim se druži” (Ahmed, br. 8015, Ebu Davud, br. 4835, Tirmizi, br. 2378, koji je rekao da je hadis hasen-garib) ili što bi u narodu rekli: “S kim si, takav si”. Neminovno je da drugi više utječu na tebe nego što ti utječeš na druge, zato treba paziti s kim se družimo i u kojem društvu boravimo.

Kada je riječ o prijateljstvu, veoma je važno istaći da prijateljstvo s dobrim ljudima mora biti zasnovano na ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu, i jedino u Njegovo ime, jer Allah kaže: “Tog Dana prijatelji će jedni drugima neprijatelji biti, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili” (Ez-Zuhruf, 67)

Admir-ef. Balje
El-asr.com