Dvije priče naših posjetitelja

Nakon tri spontana pobačaja Allah nam je podario Davuda

Od malih nogu često sam sa drugovima išao u džamiju uglavnom na podne-namaz ili na džuma-namaz. Kako sam odrastao, nažalost, vjeru sam ostavljao sa strane, ali mi je stalno u glavi bilo obavljanje namaza i strah od Božije kazne. Uvijek mi je u glavi bila misao kako bih volio da praktikujem sve kao pravi musliman, ali godine su prolazile, društvo me vuklo sebi, sve dok se nisam oženio. Prvih godina braka, nakon pokušaja za proširenjem porodice, tri spontana pobačaja kod supruge, nervni slom, hitna, infuzije, sve me to navelo na razmišljanje gdje griješim i na shvatanje da sam na krivom putu.

Nakon toga obećao sam da ću biti bolji, ostavio sam alkohol, naučio klanjati, u početku samo sabah-namaz, a nekoliko mjeseci poslije, hvala Allahu dragom, i ostale namaze. Hvala Uzvišenom Gospodaru, našem jedinom, što me je uputio na pravi put i što nam je nedugo nakon toga podario predivnog sina Davuda i što znam da se na Njega uvijek mogu osloniti i tražiti sve što mi treba jer samo On nam to može omogućiti, jer samo je On Allah, Jedan nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.

Hvala Allahu dragom na svemu što nam daje i pruža, On je Jedan i On je kadar za sve. Trudim se da svaki namaz klanjam na vrijeme usklađujući sve obaveze kako porodične tako i poslovne, jer islam je spas za sve nas, a namaz je prvi korak prema tome. Allah vam podario zdravlja i sve najbolje i na ovom svijetu i na ahiretu.

Brat J. Z.
_____________________

Ovaj život ne bih mijenjala ni za šta na svijetu

Kao mala djevojčica počinjem ići u džamiju i učiti o vjeri, međutim, kako sam odrastala, moja mišljenja su se mijenjala. Pošto sam odrasla u porodici gdje se vjera ne praktikuje, mislila sam da ću i ja biti ista. Odrastam već polako, ali ne klanjam, ne marim za taj život i ne vidim da je vjera jedino što će me pratiti u životu. Završavam srednju školu, moji roditelji nisu u mogućnosti da me šalju na dalje studije, počinjem raditi i sebi zarađivati novac koji mi je potreban. Svaki dan sam išla na posao, ali u podsvijesti sam osjećala da mi nešto nedostaje. Sve se slaže na svoje mjesto, ali nedostaje nešto.

Jednog dana došla sam ranije kući s posla. Imamo gosta. Došla je mamina tetka koju nisam vidjela dugo godina. Došla je, što se kaže, Bog je poslao s nekom nadom. Sjedila je dugo, pitala me šta ima, kako život i sve sam joj ispričala. I ona je tad rekla da se i kod nje dosta toga promijenilo, da je bila na hadžu. Kada je to rekla, ostala sam začuđena. Utom je ona ustala da klanja ikindija-namaz. Osjetih neku jezu kako prolazi kroz moje tijelo. Brzo ustanem sa one sećije i kažem joj da neće sama klanjati, da ću joj praviti društvo. Pa, Bože, je li šta bilo ljepše od te ikindije!

Kada je ona otišla kući, sjela sam i razmišljala: “Bože, šta je s mnom, što sam skrenula s puta kad mi se već te prošle želje nisu ispunile? Nisam imala nafake da idem dalje u školu. Možda imam nafake da imam fin život i da se lijepo udam.” Od tog dana nikad nisam izostavila nijedan namaz i Bog mi dade da se hairli udam. Vremenom mi podari i plod. Vjerujte, onako trudna odem u džamiju i klanjam i držim se za stomak i govorim: “Bože, podari mi samo da bude zdrava i živa” i tako mi Allaha, podari mi divnu djevojčicu. Ovaj svoj život ne bih mijenjala ni za šta na svijetu. Život je puno ljepši kad znaš da je Bog uz tebe u svakoj situaciji.

Sestra A. S.
________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice