Džennet na dunjaluku

Ponašaj se prema ovome svijetu kao prema svojoj sjeni. Budeš li pokušao uhvatiti je, umorit ćeš se i nećeš uspjeti. Na kraju će te poslati u kabur neispunjenih želja i planova. Ako svojoj sjeni okreneš leđa ona će ići za tobom, vidjet ćeš, pratit će te. Tako je i sa ovim svijetom…

Ima li, još uvijek, onih koji ne vjeruju da Džennet postoji? Postoje li, još uvijek, ljudi koji sumnjaju u vječne blagodati na Ahiretu (budućem, drugom svijetu) koje će biti date onima koji vjeruju i dobra djela čine, blagodati uživanja koja su stvorena, pripremljena i koja čekaju svoje uživaoce?!

Onima koji vjeruju u Allaha dželle šanuhu, kao Jedinog istinskog Gospodara Koji zaslužuje da se obožava, zatim u Njegovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Knjigu – Časni Kur¨an koji mu je Allah objavio i koji postupaju po njoj čineći ono što tamo nalaze naređenim, a ostavljajući ono što nalaze zabranjenim. Kako ljudi ne vjeruju u Džennet, a bili su ništa, pa ih je Allah stvorio, oni to nisu sami uradili?!
Zatim će ih usmrtiti, onda ponovo oživjeti i Sebi vratiti, a zatim će tražiti da Mu se račun potanko položi.

Kako ljudi da ne vjeruju u Džennet, a teže stalnom užitku, provodu, zadovoljavanju svojih strasti i prohtjeva, bježeći neprestano od tuge, brige, sekiracije, nezadovoljstva… Upravo ta ljudska želja i težanja za uživanjem i provodom jedan je od najljepših dokaza postojanja Dženneta.

To je, ujedno, i jedan od dokaza da smo stvoreni radi vječnosti, a ne radi dunjaluka koji brzo prolazi.

Jer, da nije tako, otkud onda želja i težnja koja ne napušta čovjeka – lijep i ugodan život, provod i rahatluk?! Čovjek, sam po sebi, nije kreator te želje i čežnje. Hvala Uzvišenom i Moćnom Allahu, Koji svojim iskrenim robovima i pravim štičenicima (evlijama) daje da posvjedoče o Njegovom Džennetu i prije nego što se susretnu s Njime, Koji im otvara džennetske kapije primajući njihova dobra djela i Koji im daje da osjete nešto od džennetskog osvježenja, blagog vjetra milosti i njegovog prelijepog mirisa – da bi takvi robovi žudjeli za Džennetom i pohitili mu u susret svom svojom snagom.

Zbog ovoga je jedan mudrac i rekao: „Kako su jadni oni koji žude samo za dunjalukom (ovim svijetom). Žude za njim, a dolaze sa njega ne probavši, niti osjetivši najslađu stvar na njemu.“ Upitan je: „Koja je to najslađa stvar na dunjaluku?“ Odogovorio je: „ Ljubav prema Allahu, svjedočenje Njegovog postojanja i neprekidno spominjanje Njegovog imena.“

Uistinu, voljeti Allaha iznad svega drugog, uspostaviti kroz ibadet lijep odnos s Njim, stalno Ga se sjećati i spominjati Njegovo ime, naći u tome svoj odmor i smiraj, bježati Allahu od problema, a ne bježati u probleme okrečući se od Allaha, istinski strahovati samo od Allaha, istinski se oslanjati, nadati i pouzdati se samo u Njega, sve činiti (od dobra, ostavljati zlo) samo u Njegovo ime – to je Džennet na dunjaluku i to je blagoslov sa kojim se ništa ne može porediti. U ovakvom stanju, čovjekovo srce igra i svo treperi od radosti do te mjere da čovjek pomisli: „Kada bi džennetlije život provodili u ovakvom stanju, onda im je, zaista, data velika blagodat.“ Jesi li osjetio ovaj Džennet? Jesi li kušao njegov ukus? Ako jesi, onda dobro znaš o čemu govorimo. Ako nisi,onda pohitaj ka njemu, jer te i Uzvišeni Allah tamo poziva. Ko god nađe radost svoga srca u pokornosti Gospodaru Uzvišenom, Allahu, znat će obradovati i srca drugih ljudi. Ko to ne uspije, takav na dunjaluku ne nalazi ništa osim nemira i nespokoja. O ovome svjedoče oni čija su srca živa i osjećajna. Ali oni čija su srca mrtva i slijepa da bi prepoznala istinu Islama, samo druge mogu udaljiti od Allaha.

Budi na dunjaluku putnik koji je ovaj svijet uzeo za sredstvo, a ne kao cilj. Tvoj cilj, naš cilj je Džennet, pa kada te neko pozove da na svome putu ka Džennetu (dunjalučkom i istinskom – ahiretskom) zastaneš, ti nemoj stati, već i njega pozovi da ti se pridruži i predoči mu ljepote kojima hitaš.

„Požurite ka oprostu Gospodara vašeg, i Džennetu prostranom kao što su nebesa i Zemlja prostrani, pripremljenim za bogobojazne.“ (Ali Imran -133.)

Odlomak iz knjige „Uljepšaj svoj život“