Ejub alejhi selam

Ejub, a.s. je jedan od poslanika koga Allah, dz.s. navodi ljudima kao primjer i uzor strpljivosti. On je sin Mevsa sin Raziha sin El-Isa sin Ishaka sin Ibrahima a.s. Ejub je potomak Ishakov od koga svi kasniji poslanici vode porijeklo, osim Muhammeda, s.a.v.s. koji je jedini poslanik od Ismailovog potomstva.

Ishakov sin se zvao Jakub koga su jos zvali i Israil pa kada se kaze Beni Israil time se misli na Jakubove, a.s. potomke. Jakub je imao dvanaest sinova koji se jednim imenom nazivaju El-Esbat i njih Kur’an spominje. Da li su svi oni bili poslanici tesko je reci.

Mnogi ucenjaci smatraju da dvanaest Jakubovih sinova nisu bili poslanici zbog djela koja su pocinili, a koja ne prilice poslanicima,: htjeli su ubiti brata Jusufa, lagali su ocu i cinili brojna druga nevaljala djela. Zbog toga, ulema smatra da su El-Esbat ustvari potomci Jakubovih sinova.

Benu Israil se vremenom podijelio na dvanaest plemena, svako pleme se zvalo Sibt pa su po tome dobili naziv El-Esbat ili Benu Israil. Ejub je bio jedan od potomaka Ishaka, a.s. Allah, dz.s. kaze o Ibrahimu, a.s.: I od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna. (Al-An’am, 84.)

Svi spomenuti poslanici su potomci Ibrahima, a.s.. Sigurno se zna da je Ejub bio Allahov poslanik. O tome Allah, dz. s. kaze: Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejubu. (An-Nisa’, 163.)

Allah je, dakle poslao objavu svim imenom spomenutim poslanicima. Ejub je bio jedan od poslanih poslanika. Allah, dz.s. ga je poslao narodu Havrana u Samu. Dao mu je veliko bogatstvo i brojne blagodati: stada ovaca, krda stoke, mnogo roblja, veliku trgovacku robu, sedam sinova i sedam kceri, lijepo zdravlje i veliku tjelesnu snagu i imao je veliki broj prijatelja i poznanika.

Sve ono sto jedan covjek moze prizeljkivati od dunjaluka. Allah mu je dao veliki komoditet i ljepote dunjaluka. Potom Allah, subhanehu ve te’ala, odluci da ga iskusa onim sto ce njemu biti ispit, a nama najboljii trajan uzor u saburu. I nastupi ispit: Potpuno nesta veliki imetak kojeg je uzivao dotle da posta puki siromah.

Jedno za drugim mu djeca pomrijese, cetrnaest kceri i sinova i kceri za njegovog zivota. Covjeku, subhanAllah, kada umre jedno dijete, srce obuzme bol i tuga golema, vidjeli smo kolika je bila Jakubova tuga za Jusufom, oci je isplakao i slijep postao ne zbog smrti Jusufove vec zbog njegovog nestanka. Ejub je izgubio cetrnaestero djece. Pored toga, Allah ga iskusa teskom bolescu od koje je postao nepokretan pa se tijelo pocelo raspadati.

Veliki belaj ga snadje. Izgubi sve prijatelje i ahbabe, niko mu se nije ni priblizavao plaseci se da je rijec o prelaznoj i zaraznoj bolesti. Ponekad bi ga obisla samo dvojica ljudi, a tada bi sa njim razgovarali sa velike udaljenosti. Nije imao nikoga da se o njemu pobrine, osim zene mu poslusne, neka je Allahov selam na nju. Zena ga je hranila,pojila, prala i iz svoga imetka izdrzavala. Tako je bilo sve dok i ona ne osta bez igdje icega od imetka. Poce hizmetiti drugim ljudima kako bi zaradila nesto cime bi mogla izdrzavat i brinuti se o svom, na postelji bolesnom muzu.

Poslanik kome je Allah dao objavu iskusan je bio takvom kusnjom! Ejubove rnuke potrajase u takvom halu punih osamnaest godina. Sve to je podnosio strpljivo, nikad i nikome se ni ne pozali na svoj hal. Cak ni zeni svojoj se nikada ni najmanje ne pozali. Tako godinama i godinama! Bile su to, zasigurno, duge godine u takvoj bolesti, bijede i nemoci.

Jednog dana mu zena rece: -Ti si Allahov poslanik, da hoces bar zamoliti Allaha Uzvisenog da te izbavi iz stanja u kojem si. Rece joj: -Koliko godina smo zivjeli u izobilju? -Osamdeset godina, rece mu.
-Mene je stid moga Gospodara rece, da ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju! Ejub je samo zahvaljivao, cak nije ni govorio: Gospodaru, daj mi lijeka, daj da ozdravim, podari mi opskrbu. Ne ni to nije molio, samo je zahvaljivao i sucurao. Potpuno je bio zadovoljan onim sto mu je Allah odredio od kadera na ovom, prolaznom, svijetu.

Nije htio ni da dove za ozdravljenje uputi prije nego li prodje drugih osamdeset godina. Kako je zivio u izobilju osamdeset godina, tako ce zivjeti u patnji osamdeset godina. Nakon ovog razgovora, Ejubova zena izgubi svaku nadu, cekala je spas, rece mu: -Pa dokle cemo mi podnositi ovaj belaj! Ejub se naljuti i zaklete Allahom Uzvisenim da ce je kazniti sa stotinu udaraca bicem, ako mu se Allah smiluje i zdravlja mu da.

Rece joj: -Kako se mozes suprostavljati Allahovoj odredbi, kako mozes?! Ljudi prestadose bilo kakav posao davati Ejubovoj zeni da za njih obavlja. Bojali su se da na njih ne prenese belaj svoga muza, misleci da se radi o nekakvoj prelaznoj bolesti. Ostase i bez ono malo nafake, postadose sami, napusteni, bolesni i gladni. Jednog dana mu donese hranu. Ejub, a.s. u cudu upita:
-Odakle ti hrana? Nista mu ne odgovori. Otisla je i prodala svoju pletenicu i za to nesto hrane kupi. Nakon nekog vremena opet nesta hrane, ona ode i proda ostatak kose. Ejub se cudio: -Odakle ti hrana, jesi li radila kod koga?

-Nisam. -Otkud ti onda hrana? Ona je samo nijemo gledala. Ejub je uporno ispitivao i pitao, ona otkri glavu i Ejub ugleda obrijanu glavu! Kad je dotle teskoca dosla Ejub rece rijeci u kojima nema jasne dove, rijeci koje spominje Allah dz.s. u Kuranu:I Ejubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snasla, a ti si od milostivih Najmilostiviji!”(Al-Anbiya’,83.) Zadesila me nevolja, a Ti si Najmilostiviji!

Nije rekao: Ozdravi me ni opskrbi me, nego takvo je moje stanje a ti si Milostivi. Ti bolje od mene znas kakvo je moje stanje. Nema potrebe da se Tebi zalim, objasnjavam, molim, Tebi je to, Gospodaru moj, poznato. Allah, dz.s. to drzanja spominje na drugom mjestu u Kur’anu, u jos jednom ajetu: I sjeti se roba Naseg Ejuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!” (Sad, 41.)

Nije Ejub patnju i kaznu pripisao Allahu, dz. s., jer je On cist od toga, nego je patnju pripisao sejtanu. Mogao je Ejub a.s. u bilo kojem momentu zamoliti Allaha i dz. s. i On bi mu se odmah odazvao. Pogledajmo taj sabur. Zato se kaze: Ejubov sabur. On je primjer ljudima u strpljivosti za sva vremena.

Allah mu naredi: Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i pice! (Sad, 42.) Udari Ejub nogom zemlju iz koje izvor provri. Allah mu naredi da se njime okupa. Ulema veli: Kad se okupao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrasnjih bolesti. Bila je to velika blagodat za Ejuba, a.s.? Ustade Ejub potpuno zdrav, vrati se kao sto je nekad bio! To je sve bilo u nekoliko trenutaka. Zena ude u prostoriju u kojoj je Ejub bolovao, vidje ga ali ga ne poznade. Upita ga: -Jesi li vidio onog pacenika, Allahovog poslanika? Gdje je, ovdje sam ga ostavila?!

Allaha mi, nisam vidjela covjeka da mu vise od tebe slici kad je on bio zdrav. Rece joj: -Zar me nisi prepoznala? -Ko si ti? -Ja sam Ejub! Subhanallah, u tren oka nesta belaja, blagodat Allahova. Zaista je samo Allah Svemocan. Ejubu, a.s. Allah vrati blagodat celjadi. Ibn Abbas kaze: ”Nije Allah svoju blagodat samo dao Ejubu, pocastio je On i Ejubovu zenu koja je tako velicanstveno podnijela ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejubu dvadeset osam sinova i kceri.”

Allah, dz.s.,kaze: I vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al- Anbiya’,84.)Allah mu brzo vrati bogatstvo koje je Ejub nekada imao. Imam Buhari, Ahmed i drugi biljeze od Resulullha, s.a.v.s., da je rekao: Dok se Ejub bez odjece kupao, dodje mu roj skakavaca, koji su bili od zlata. (Buhari,hadis3258.)Allah mu posla na dar roj zlatnih skakavaca, zlato mu samo dodje! Ejub ih poce brze – bolje sakupljati u svoju odjecu.

Allah dz.s. ga zovnu: “Ejube, zar te nisam postedio tog truda?” “Svakako da jesi”, – odgovori, “ali ja znam da meni nema bogatstva bez Tvoga bereketa.” (Buhari, hadis 3258.) Sakupljao ih je radi bericeta, skakavci su bili od Allaha, dz.s.! Tako Ejub povrati imetak, porodicu, zdravlje i druge blagodti nakon sto je bio ovako strpljiv u tako teskom iskusenju.

Allah se smilova Ejubovoj zeni kad mu rece: I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!(Sad,44.) Uzmi snop sa stotinu slamki i sa njim jednom zenu udari kako ne bi zakletvu prekrsio. I tako Allah dz.s.spusti svoju milost na Ejubovu zenu.

Allah, dz.s.,kaze: I Ejjubu se, kada. je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih Najmilostiviji!” odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya’, 83.-84.)

I kaze Uzviseni: On je, doista, blizak Nama i ceka ga krasno prebivaliste. I sjeti se roba naseg kada je Gospodaru svome zavapio: “Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!” “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i pice!” i Mi smo mu iz milosti Nase celjad njegovu darovali i jos toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti”

“I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!” Mi smo znali da je on izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 40.-44.) Divan li je bio Allahov rob Ejub, a.s. Odlicje sabura i zadovoljstva sa Allahovim kaderom Ijudima. Eto, tako Kur’an govori o Ejubu, a.s.