Eutanazija životinja zbog teške bolesti ili starosti
Podstičući na lijep odnos prema životinjama, kazivao je o jednom čovjeku koji je putujući jako ožednio, pa je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao, vidio je kako pas, jezika isplaženog jezika od žeđi, liže blato. “I on je žedan kao što sam i ja bio“, pomisli čovjek, pa siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom i napoji psa.oslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah mu je za to zahvalio i oprostio mu grijehe.” (Buhari, br. 2363)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučivao je da se olakša životinji prilikom klanja i govorio je: “Allah je u svim stvarima propisao dobročinstvo, zato kada ubijate — ubijajte na najhumaniji način, i kada koljete — koljite na najbolji mogući način, neka svako naoštri nož i neka olakša svojoj žrtvi.” (Muslim, br. 1955)
Također je rekao: “Nema čovjeka koji ubije vrapca ili nešto veće od toga, ne dajući mu njegovo pravo, a da ga Allah o tome neće pitati na Sudnjem danu!” Tada je neko upitao: “Allahov Poslaniče, a šta je pravo vrapca?” “Njegovo je pravo da bude pojeden nakon što bude zaklan, a ne da mu neko odsiječe glavu, pa ga baci“, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Hakim, br. 7574. Hadis je sahih po ocjeni Zehebija.)
Kada je riječ o tome da li je dozvoljeno ubiti životinju čije se meso ne jede kako bi joj se olakšali bolovi zbog bolesti ili povrede ukoliko nema izgleda da će neko prihvatiti i zbrinuti tu životinju, islamski se učenjaci razilaze u tom pogledu. Šafijski i hanbelijski učenjaci zabranjuju da se životinje čije meso nije dozvoljeno jesti kolju, poput magarca, pa i ako je star i iznemogao. (El-Fiku alel-mezahibil-erba, 1/607, Islamweb.net, fetva br. 18848)
Malikijski učenjaci imaju suprotan stav. U komentaru kapitalnog djela malikijskog mezheba Muhtesaru Halil navodi se da je dozvoljeno, pa čak i pohvalno, usmrtiti životinju čije se meso ne jede, poput magarca ili mazge, ako nema nade da će stanje biti bolje, zbog bolesti, sljepila, nemogućnosti dolaska do hrane kada skapava od gladi u pustom predjelu i sl., kako bi se životinji olakšalo i skratile muke. (Ed-Dusuki, Hašije, 2/108)
Na pitanje o ubijanju bolesne životinje šejh Ibn Usejmin kaže: “Kada životinja oboli tako da nema nade u njeno ozdravljenje, ako se radi o životinji čije se meso ne jede, nema smetnje da se ubije, jer ako životinja ostaje u životu, vlasnik je dužan o njoj brinuti i hraniti je, s obzirom na to da je haram ostaviti životinju bez hrane i pića sve dok ne umre. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Jedna žena ušla je u Vatru zbog mačke koju je svezala, pa je nije hranila niti ju je pustila da sama lovi, sve dok nije uginula.” (Buhari, br. 3318; Muslim, br. 2619)
Ako se radi o životinji čije se meso jede, a u takvom je stanju da se njome ne može okoristiti, niti se može dati nekom ko bi se njome okoristio, ona je po ovom pitanju poput životinje čije se meso ne jede, odnosno dozvoljeno je vlasniku da je ubije, bilo to klanjem ili vatrenim oružjem, a treba izabrati ono što je lakše za životinju, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je u svim stvarima propisao dobročinstvo, zato kada ubijate ubijajte na najhumaniji način, i kada koljete koljite na najbolji mogući način, neka svako naoštri nož i neka olakša svojoj žrtvi.” (El-Islamu sualun ve dževab, br. 8814)
Na osnovu kazanog možemo zaključiti da nije zabranjeno ubiti bolesnu ili od starosti iznemoglu životinju kada pati, a stanje se neće popraviti, liječenje je skupo, nema nikog ko bi preuzeo brigu o njoj, i to će se učiniti na način koji je najmanje bolan. Svevišnji Allah najbolje zna!
Hr Hakija Kanurić / www.el-asr.com