Facebook junaci

Društvene mreže su uzele veliki dio ljudskih života, pa možemo vidjeti kako mnogi ljudi provode više vremena u iluzijama života na facebook-u, nego što provode vremena u svojoj svakodnevnici. Tako imamo one koji žive savršen život, ali samo za društvene mreže. U stvarnom životu daleko su od savršenosti. Možda bi bili bliže njoj, kada bi shvatili da se život ne živi preko društvenih mreža, već da on počinje tek onda kada se odjavimo s njih. Imamo i one koji su na društvenim mrežama „aman“ vjernici. Ali samo na društvenim mrežama. Na svoj zid lijepe vjerske statuse koje možda nisu ni pročitali, a kamoli razumjeli.

No, ovaj tekst nije posvećen ni jednim ni drugim. Već onim trećim. Onima koji „šire da’vu“ preko interneta (a plitkog su znanja i u osnovnim vjerskim propisima) ili onima koji po cijeli dan provode dokazujući nekome neku istinu i „prepucavaju“ se preko facebook komentara. I time dokazuju da su oni neki „junaci“. I to na jeziku i kilometrima udaljeni od svog sagovornika. Što se tiče onih koji „šire da’vu“  bez osnovnog znanja, ili sa minimalnim ličnim znanjem, bez obzira na njihov nijjet, ne bi se time trebali baviti sve dok ne porade na svom ličnom usavršavanju. I to ne jedan dan ili mjesec, već koju godinu. Da’va je posao i nije za svakog da se njome bavi, iz više razloga:

1. Da’va podrazumijeva lijep pristup – prožet mudrošću i blagošću te ukrašen saburom. Jer, ako nemamo ove epitete, vrlo lahko možemo odbijati ljude od vjere, umjesto da ih pozivamo njoj. Allah dž.š. je čak Poslaniku sallallahu alejhi we sellem rekao: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (sura Ali Imran, 159)

Također, u drugoj suri Allah dž.š. kaže: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.“  (sura An- Nahl, 125)

2. Da’va podrazumijeva poznavanje vjere, mogućnost operiranja vjerskom terminologijom, kao i poznavanje argumenata o određenim temama.
3. Svaki stav (propis) je nužno potkrijepiti Kur’anom i Sunnetom. Nepoznavanje Kur’ana i Sunneta također može proizvesti smutnju- makar se radilo i o ispravnim stavovima.
4. Poznavati jednu oblast- ne daje za pravo baviti se drugom. Posebno je osjetljivo ulaziti u fikhska (pravna) pitanja.
5. Znati svoje mjesto. Prepustiti učenim daijama da vode da’vu- kako se ne bi stvorila smutnja, pa da da’vu šire i znani i neznani.

Također, važno je znati da da’va nije cjelodnevno provođenje uz društvene mreže, „prepucavanje“ preko njih, ostavljanje što više komentara o onome što znamo i ne znamo, niti vrijeđanje neistomišljenika. I kada se razilazimo, trebamo se držati islamskog bontona, svoje mišljenje potkrijepiti argumentom i zadržati i svoje i dostojanstvo druge strane. Imajmo na umu da su se veliki učenjaci o nekim pitanjima razilazili, ali se nisu vrijeđali međusobno.

„Facebook junaštvo“ – kako bih ga ja nazvala,  je najlakše dokazati i pokazati. Nažalost, ono i nije, niti će ikada biti junaštvo. Uglavnom se svodi na beskorisno trošenje vremena i dokazivanje onoga što se nikada neće dokazati drugoj strani. Mnogo produktivnije od toga jeste poraditi na sebi i svom vlastitom usavršavanju i unapređenju. A ako se nešto već hoće i reći neka bude kratko (bez uvlačenja u rasprave koje nemaju kraj), jasno, argumentovano i uljudno. Onako kakav je i sam Islam.

Halima Lj.