Gdje je Allah danas?

Prije nekoliko dana sreo sam jednog čovjeka u poznim godinama, koji mi se obrati čudnim naglaskom i glasom koji je odavao nervozu i zabrinutost, i reče da mi želi postaviti jedno pitanje, te dodade: “Ali nemoj mi se smijati zbog ovog pitanja”. Na to mu odvratih: “Pitaj, Allah je taj koji pomaže.” Međutim, on opet reče: “Ali, moje je pitanje čudno i možda ćeš se naljutiti na mene.” Kako sam mu uporno govorio da me slobodno može pitati, on konačno i postavi pitanje: “Gdje je Allah u odnosu na ono što se sad dešava muslimanima? Gdje je naš Gospodar?”…

U tom trenutku bilo mi je čudno što ovo pitanje postavlja nakon teravih-namaza, što znači da je ovaj čovjek klanjao propisani namaz, digao svoje ruke u kunut-dovi za imamom, aminao kao drugi ljudi, i možda plakao kao neki ljudi. Vidjevši da sam zastao, upita me: “Da li ćeš me ismijavati nakon ovog pitanja?”, a ja mu odvratih: “Ne, ti nisi prvi koji postavlja ovo pitanje. To je pitanje koje se ponavlja od raznih ljudi, različitih shvatanja i zanimanja, u raznim prilikama, i u različitim mjestima. Kada god neka nedaća pogodi islamski svijet, možemo čuti da se neki, pa recimo i većina ljudi, postavlja ovo pitanje.

Jedan pjesnik, razmišljajući o islamskom, ili arapskom svijetu u periodu kad je halifa, sjedeći naslonjen na svoj prijesto, obraćao se oblacima na nebesima riječima: ‘Spustite kišu gdje god želite, na kraju će vaši plodovi doći u moje ruke.’ Taj je pjesnik razmišljao o ovim halifinim riječima, pa sagledao položaj ummeta u današnjem vremenu, te rekao:

‘Doista sam se sjetio,
ali moje sjećanje samo mi tugu povećava zbog
naslijeđenog ponosa koji smo svojim rukama bacili.
U kojoj god zemlji pogledam islam,
nađem ga kao pticu krila odsječenih.
Arapski nacionalizam bješe samo predstava velika,
čiji agigatori se sada po ćoškovima kriju.
Nad nama ruke upravljaju, s kojima mi nekad upravljasmo,
nad nama sad vlada narod, nad kojim mi nekada vladasmo.’
____________

Gdje je Allah? Allah je prisutan. Allah nije odsutan Svojom brigom, zaštitom, mudrošću, pravdom od ovog svijeta niti jednog momenta! Ne, ni slučajno! Toga bi trebao biti svjestan svaki čovjek. Moguće je da zločinac dugo godina čini zločine i da silnik dominira, kao i da na vlasti dugo ostane oholnik koji tlači Allahovih stvorenja. Ali, pazi se da ti ne dođe do srca tvoga da je Allah nemaran: ‘I ti ne misli da je Allah nemaran prema onome što rade zločinci. On im samo daje vremena do dana kada će im oči ostati ukočene od užasa.’

Milioni ljudi svaki dan umiru od gladi u svijetu, dok skupina rasipnika jede ujutro i navečer manje nego što se baci u smeće. Svake godine u svijetu od gladi umre 36 miliona ljudi. Da li je to ‘pravda’ od Allaha? Ko je usmrtio ove ljude? Da li manjak resursa? Da li manjak hrane ili pića na zemaljskoj kugli uništila ove gladne? Ili je prevlast bogatih, glupih i snažnih razlog koji dovede do smrti bespomoćnika? U trenutku u kojem umire 36 miliona ljudi svake godine od gladi, na oružje se u svakoj minuti koja prođe na ovoj maloj zemlji daje 1,5 miliona dolara, u svakoj sekundi.

To znači da se u svakom satu dadne 90 miliona dolara na oružje kojim će se ponovo ubijati drugi ljudi. U trenutku kada svake godine umire  36 miliona ljudi u svijetu, imamo nuklearne podmornice koje plove po morima i okeanima, i ima ih na stotine. Cijena jedne takve podmornice, samo jedne, ravna je budžetu za obrazovanje za 23 napredne zemlje, čiji je broj stanovnika iznosi oko 150 miliona. Iznos novca koji se godišnje troši na drogu doseže cifru od blizu 350 milijardi dolara. A na drugoj strani imamo 36 miliona ljudi koji umiru. Pa ko onda učestvuje u smrti tih gladnih?

Ljudi su ti koji učestvuju u tome, a zašto Allah to dopušta? Evo sad drugog pitanja: zašto to Allah dopušta? Da li je On mudar? Da, On je mudar i pravedan, i jak, svemoćan, silan, kada nešto hoće, On kaže samo “budi’, i ono biva. Međutim, iskušenja se moraju spuštati na ljude, jer je to priroda života na ovom svijetu. Allah nije stvorio ljude na ovom svijetu da bi uživali, ili da bi bili sretni cijelog života, nego ih je baš stvorio radi iskušenja: “…da bi vas iskušao ko će najljepše postupati”.

Nijednog momenta ovaj svijet nije bio mjesto užitka i sreće, nego je uvijek bio kuća brige, tuge i iskušenja. Od nečega što je oličenje iskušenja, patnje i nedaće, hoćeš sad na napraviš čistoću, blagostanje i sreću! To je priroda ovoga svijeta. Čovjek je stvoren da se muči, da se trudi i da brine. On se nikad u svom životu neće odmoriti, bez obzira šta posjedovao, bez obzira šta uzeo, i šta imao kod sebe, jer ova iskušenja koja pogađaju islamski i arapski svijet, pogađaju cijeli svijet.

Postoje mudrosti i pouke koje trebamo uzeti iz tih iskušenja, a na koje nam ukazuje Kur’an časni:

Prva mudrost jeste da je ovaj svijet kuća iskušenja, a ni slučajno kuća odmora i bezbrižnosti. Onaj koji misli suprotno, obmanjuje samo sebe, i druge oko sebe. Bogati, tako mi Allaha, nije rahat, a siromah je možda rahatniji od njega.

Druga mudrost jeste čišćenje vjernika: ‘Ima ljudi koji Allaha obožavaju bez pravog uvjerenja: ako ga pogodi dobro, on je smiren, a ako ga pogodi iskušenje, vraća se nevjerstvu, i tako izgubi i ovaj i budući svijet, a to je očigledni gubitak.’ Dakle, potrebno je čišćenje vjerničkog safa!

Svi smo mi u potrebi za čišćenjem, i bez izuzetka. Ko od nas nije u potrebi za čišćenjem od prošlih grijeha? Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, govoreći o brizi u odgoju djece, rekao je: ‘Ima grijeha koji neće biti oprošteni nikako drukčije osim brigom za djecom.’ U nekim predajama navodi se da je Allah rekao: “Tako Mi Moga ponosa i uzvišenosti, kada želim nekoga kazniti, Ja mu za svako dobro djelo dadnem veliku nafaku, zdravlje u tijelu, sigurnost u porodici, pa ako mu ostane jedno dobro djelo, ja ću mu olakšati smrtne patnje, dok ne stane pred Mene, bez ijednog dobrog djela. Tako Mi Moga ponosa i uzvišenosti, kada želim da se nekome smilujem, Ja mu za svako loše djelo koje je uradio dadnem manjak nafake, bolest u tijelu, težak život i strah u njegovom domu, i ako mu nakon toga ostane jedan grijeh, Ja mu otežam smrtne patnje, dok Me ne sretne bez ijednog grijeha.’

Stvar je, dakle, puno ozbiljnija od toga da li će neko biti rahat ili ne. Jer, Allah želi da nam pokaže bezvrijednost ovoga svijeta. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Među narodima koji su živjeli prije vas doveli bi čovjeka, iskopali bi jamu u zemlji, stavili ga u nju, pa bi donijeli pilu, stavljali mu je na glavu i rasijecali je napola, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.’

Međutim, ovdje je pitanje: Gdje si ti u odnosu na Njegovu vjeru, u odnosu na Njegov šerijat, u odnosu na propise (koliko vremena provodiš u učenju o svojoj vjeri, koliko podučavaš svoju familiju, koliko vremena provodiš u besposlici, koliko koristiš drugim muslimanima, koliko doviš za muslimane, koliko ummet ima korisiti od tebe….)?  To je bitno pitanje, a što se tiče toga da je Allah nemaran, On nikad nije nemaran, nego On pušta ovakve dok im ne dođe zakazan čas, kada neće moći to odložiti ni sekunde.

Molim Allaha da nas poduči onome što će nam koristiti, i da nam podari koristi u onome čemu nas je podučio, i da nam grijehe oprosti, i neka su salavat i selam na Muhammeda! Da vas Allah nagradi!

Sa predavanja dr. Ekrema Kassaba
Za n-um.com pripremio Samir Peco