Gdje sve možemo kod sebe „uočiti“ licemjerje i kako sve možemo preispitati svoju iskrenost?

Nifak ili licemjerstvo je jedno od najopasnijih stanja ljudskog srca. Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Kur’anu govori o licemjerstvu, kao i o licemjerima (munaficima). Za licemjere je Uzvišeni Allah pripremio najgore mjesto na Ahiretu, dno Džehennema.

„Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći.“ (An-Nisa, 145)

Licemjerje je uistinu opasno stanje. Svako od nas bi trebao biti svjestan njegove opasnosti i svako od nas bi se trebao truditi da zaštiti svoje srce od njega. Jer, ono vreba na nas- i svako od nas može da postane licemjer, ukoliko ne vodi brigu o svome srcu i ukoliko konstantno ne preispituje svoju iskrenost pred Uzvišenim Allahom.

Gdje sve možemo kod sebe „uočiti“ licemjerje i kako sve možemo preispitati svoju iskrenost?

• Naša odjeća nas određuje. Da li smo samo muslimani i muslimanke vanjštinom, i da li nam je bitno da nas samo drugi pohvale kao dobre vjernike? Trudimo li se i našom nutrinom da budemo dobri vjernici? Da li smo iskreni prema Allahu kada smo sami, ili sa svojim najbližim? Ili nam maske padaju, i naš izgled postaje varka?
• Klanjamo li samo da nas drugi vide? Klanjamo li samo kada nam je, na primjer, neko u gostima? Ili klanjamo jer smo svjesni obaveze prema Uzvišenom? Da li smo „precizniji“ i „potpuniji“ u činjenju ibadeta pred drugima nego kada smo sami?
• Da li naša djela prate naše riječi? Da li smo licemjerni onda kada drugima govorimo? Ili smo podjednako iskreni i prema sebi?
• Da li nešto poklanjamo drugima samo da drugi vide ili čuju za nas? Ili to činimo da bi On bio zadovoljan nama?
• Kada se s nekim družimo, da li to činimo samo radi dunjalučke koristi, ili smo zaista iskreni i želimo da to prijateljstvo bude nastavljeno u hladu Arša?
• Kada nekog selamimo ili razgovaramo s njim, da li to činimo iskreno? Da li nekoga hvalimo u lice, a sve najgore pričamo o njemu iza njegovih leđa?
• Da li želimo drugima ono što želimo sebi? Ili nas boli tuđi uspjeh i tuđa radost?
• Činimo li ibadete samo da se za nas čuje, i da se o našoj pobožnosti priča?Ili ih činimo u tajnosti mnogo više nego u javnosti, težeći za Njegovim spomenom i pohvalom nama pred melecima?
• Ako bismo sudili drugima i sebi, da li bismo podjednako presudili ili osudili? Da li nam je isto „velik“ neki grijeh kada ga učini neko drugi, i onda kada ga mi učinimo?
• Pitamo li se: kakav sam kod Allaha? Ili nam je važnije: šta će o meni drugi ljudi reći?

Mnogo je vrsta nifaka. Mnogo. A svaki je opasan. I svaki može da se ispriječi ispred nas onda kada budemo stajali na Sudnjem danu, i svaki od njih može da bude prepreka našem ulasku u Džennet. Niko od nas se ne može zakleti da u svome srcu nema nimalo nifaka. I niko od nas nema pravo i ne može reći za drugog da je munafik. Jer, ukoliko drugi nije munafik- onda sigurno mi jesmo.

Iskrenost srca je naša briga o sebi, konstantno preispitivanje, a ne briga o drugima. Drugi će odgovarati za sebe. Mi za sebe. Jer, briga o drugima nas često učini nemarnim prema sebi. A nemar prema sebi je jedan od puteva do nifaka. Uzvišeni da nas sačuva od njega i učini nas od iskrenih robova Njegovih. Amin.

Halima Lj.