Znate onaj trenutak kad ženska osoba zavoli nekog. Zamislite sad da ga zavoli Allaha radi, i Gospodar svjetova je uputi sebebom te osobe, zamislite koliko onda ona njega voli. I onda sazna, da i on voli nju. Taj osjećaj je neopisiv. Onda im dođu misli, priđe im šejtan, pa počnu sa jednom porukom, samo da obznane jedno drugom kako se osjećaju. To završi sa dopisivanjem cijelu noć, i tako noćima. Ona se opire svom nefsu i kaže dosta je, kad sve završi plače. Bude joj lakše i osjeti opet smiraj, kaže sebi neće me Gospodar ostaviti, pokaje se. Onda sve to pogazi, opet se vrati istom grijehu, i onda to pređe u viđanje i onda ka slučajnom dodiru. Kasnije ide korak naprijed, pa namejrno dolaze u fizički kontakt.

 

Ovo je za sve moje sestre koje osjećaju da vole određenog mladića. Poslušaj draga sestro, vapaje moje duše. Ja sam ova djevojka koja je opisana, ona koja je osjetila ljepotu imana, ljepotu Allahove ljubavi, smirenosti, šta god da se desi, znam neće me Allah ostaviti samu, jer ja Njega volim. Znam da mi je obećao ako ga volim, da On subhaneh neće prekinuti ugovor ljubavi, da i On voli mene.

 

‘Ja sam kod mišljenju Mog roba.’

 

Jednog dana napravili smo korak predaleko, ono što ja ne mogu podnijeti. Možda si ti otišla sa nekim još dalje, ali dogovorili smo se da se nađemo i cijeli dan bili u kontaktu, čak i fizičkom. Nikada nije došlo do posljednjeg koraka, hvala Allahu, ali ispričati ću ti priču šta se desilo nakon toga.

 

Došla sam kući, pogledala svog oca, i iako je neobično za njega, pitao me je da li me može zagrliti, iako me skoro nikada ne zagrli. Rekla sam naravno da može, i količina stida koja me je preplavila dok sam u rukama svog oca, a znam da do maloprije sam bila u rukama stranca. Otac kakav god da je, znaj da zaslužuje barem toliko poštovanja da ga obavijestiš o nekom strancu, koji te može iskoristiti, koliko god dobre namjere imao, jer ga je Allah tako stvorio, stvoren je sa slabošću prema ženi.

 

Najgora stvar je tek uslijedila. To je bio trenutak kad sam ostala sama, sa svojim Gospodarom. Znaš, kad zanemariš Allaha u trenutku nepokornosti, iako zaboraviš, znaj da te On subhaneh i dalje vidi. Onaj isti koji te voli, vidi te i kad si mu nepokorna. Wallahi, tako mi Allaha, količina boli, neopisiva je. Nikada u životu nisam osjetila nešto poput toga. Jedva sam obavila namaz, jer mi je srce htjelo eksplodirati. Zaspala sam i ustala, u gorem stanju nego što sam bila prethodnu noć. Uslijedio je i Ramazan i kada su svi bili radosni zbog najljepšeg mjeseca u godini, ja sam bila slomljena. Plakala sam noću, kad bi svi zaspali, ja bih se uspavala suzama. Po danu kad bi se svi porodično okupili, radovali se, spremali iftar, ja bih ležala u krevetu i plakala. Onda kad bi suza nestalo, isprazno bih gledala u nebo, kroz prozor svoje sobe. Sjedila bih, ležala, plačući.

 

Draga sestro, razmisli sada o stanju moje porodice, stanju moje majke, koja sa puno energije sprema sva jela koja volim, da bih se oraspoložila, jela malo više jer mršam, blijedim. Razmisli o količini boli koju njeno majčinsko srce osjeća. Ovako se osjećala cijeli Ramazan, pitala me kako da mi pomogne, da će uraditi bilo šta da se nasmijem.

 

Ništa, ali baš ništa ti neće donijeti sreću osim pokornost tvom Stvoritelju. Niko, ali baš niko neće otkloniti tvoju tugu i težinu u prsima koju osjećaš. Ne postoji ta odjeća, užitak, ni hrana, ni ta osoba koja te može usrećiti.

 

“On navodi i na smijeh i na plač.” (Kur’an; En- Nedžm)

 

Čuvaj svoje srce, vjeru i tijelo od svega onog što može da im našteti. Koliko god nekoga voliš i koliko god on tebe volio, znaj da ne vrijedi ama baš ništa ako te ta ljubav udalji od Stvoritelja. Ne padaj na obećanja, na emocije, iako su možda iz ispravnih namjera, uvijek šejtan biva treći u tim razgovorima, izlascima. I znaj ovo: Mladić koji te voli u ime Allaha, sačuvat će te i od sebe samog.

Zapamti to.

 

Danas, kad sam zbog gorčine tog grijeha smogla snage i promijenila, stavila hidžab, započela hifz, paziti na Allahove granice više, opet ne mogu odagnati tugu koju osjećam zbog svega što sam uradila. Kada vidim nešto što me podsjeti na tog mladića, plačem. Plačem kad ga vidim na ulici, plačem kad vidim nešto njegovo ili čujem nešto što me on naučio, sjetim se i preplavi me tolika tuga da ostanem u krevetu cijeli dan, samo pokušavam da se oporavim i ne znam da li ću ikada uspjeti. Ne znam da li ću ikad biti dostojna Allahove ljubavi, smirenosti u prsima i ljepote imana.

 

Želim da znaš na kraju.Nije vrijedno. Baš nimalo nije vrijedno. I iako se bojiš, moraš da vjeruješ Allahu, jer taj strah i vatra ne idu zajedno. Moraš, korak po korak, samo kreni i koliko god sporo se kretala ka Allahovom zadovoljstvu, bitno je da nisi odustala. Ako padneš, ustani. Okreni se od grijeha koji tište tvoje srce. Kazujem ti od srca, srcu. Ne zanemari njegove vapaje, oni su najbolniji i najiskreniji, a za njih znaš ti, i tvoj Stvoritelj. Potraži lijek u Njegovom govoru, on je lijek, ma šta god bila i koliko god duboko pala. Samo se vrati, uvijek se vrati Njemu subhaneh.