Gospodar tvoj ne zaboravlja

Dozvoli mi da ti vratim nadu u Onog koji ne krši obećanje, ma koliko tvoja nada bila potonula. Dozvoli mi da ti pričam o Njemu kako bi se tvoja vjera u Njega učvrstila. Dozvoli mi da ti kazujem o Onome koji ne zaboravlja, koji brine o robovima Svojim i koji najbolje planira.
_________________

Zima je. Sirijske izbjeglice pristižu u Bosnu i Sandžak. Spremam se uskoro za posjetu Sarajevu zbog neodložnih obaveza. Izlazim na Facebook i vidim apel za sirijske izbjeglice. Razmišljam šta mogu učiniti. Zovem sestru: „Ti imaš dio nove odjeće za bebe, je li tako? Molim te dostavi mi do sutra sve što imaš za bebe a da ti ne treba.“ Zatim uzimam novčanik i prebirem nešto novca pitajući se šta sve mogu kupiti za taj novac. Šaljem upite dvojici imama, da li žele prenijeti tu akciju na džemate. Pristaju, ali imamo vremena samo jedan dan, da bi uspjela uručiti robu u Sarajevu na odredište.

Sutradan odlazim u kupovinu, a zatim svaki artikal pakujem sa mnogo ljubavi. Sljedeće jutro kupim iz džemata ono što se sabralo i vozim do odredišta. Tako mi Allaha nije bilo mnogo, samo jedan gepek ukupno, ali je moje srce bilo veliko kao kuća. Samo sam razmišljala o malenim bebama, o tome kako se radujem jer će neka od njih imati toplu dekicu, kapicu ili papice. Kada sam za nekoliko dana dobila slike uručenih stvari, srce se tek obradovalo sreći drugih.
__________________

Gospodar ne zaboravlja čak i onda kada mi zaboravimo.

Nekoliko godina kasnije očekujem rođenje svoje bebe. Sirija, izbjeglice, malene bebe, sve, apsolutno sve sam zaboravila. Nemam ništa odjeće za bebu, a nemam ni novac da kupim. Brinem se mnogo. Rado bih da moja beba ima sve što joj treba. Čujem se sa jednom poznanicom „slučajno“. „Očekuješ dijete? Imam mnogo odjeće koja mi ne treba od moje djece.“- i roba vrlo brzo stiže na moju adresu. Zatim od druge prijateljice. Treću već odbijam, jer ne znam šta ću sa tolikom odjećom za bebe.

Perem odjećicu, peglam, slažem. Moja beba ima mnogi više nego joj treba. Elhamdulillah. I na trenutak, kroz misli mi prolazi Sirija, sirijske izbjeglice i moja mrvica truda za malene bebe. Ja Rabbi, nisi zaboravio. Podsjećaš me na Svoju dobrotu. Nisi me ostavio da brinem šta će moja beba obući. Pobrinuo si se za mene onda kada mi je najpotrebnije bilo, iako sam ja zaboravila da sam neko djelo uopšte učinila. Sjedam na kauč, a suze lagano silaze niz obraze i padaju na tek ispeglanu odjećicu.

Divna je trgovina s Njim. Divno je posuditi Onom koji višestruko vraća i koji nikada ne zaboravlja. Onog trenutka kada pomisliš da izlaz ne postoji, On ima plan za tebe. On zna i najmanje tvoje dobro djelo i želi da te zbog tog tvog djela obraduje.

Onaj koji je more pred Musaom, a.s., rascijepio.

Onaj koji je Isaa, a.s., na nebo uzdigao.

Onaj koji je Jakubu, a.s., vid vratio.

Onaj koji je srce Musaove majke utješio.

Onaj koji je Ismaila, a.s.,kurbanom iskupio.

Onaj koji preplašenu i žednu Hadžeru u dolini mekanskoj zaboravio nije…

Vjeruj mi da imaš najboljeg Gospodara. On brine za tebe. Čak i kada sve izgleda da ide „naopako“, On samo slaže tačno onako kako treba da bude.

Vjeruj Mu. I čini dobro. Jer, nikada ne znaš kada ćeš ubrati blagodat nekog dobrog djela na koje si odavno zaboravio. Možda baš onda kada ti najviše treba…