Govor Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Hasan b. ‘Ali, r.a., kazuje: “Zamolio sam dajdžu Hidna b. Ebi Haleta, a znao je slikovito pričati “opiši mi govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započe on” bio je neprekidno tužan, stalno je razmišljao, nije imao odmora, dugo je šutio, govorio je samo kada je trebalo, govor bi započinjao i zavrsavao sa bismillom, govorio je rječito i sažeto, razgovijetno, bez suvišnih riječi, nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio je blagodat ma kako malehna bila, nijednu blagodat nije prezirao, nije ni korio ni hvalio onoga ko je izbirljiv, ovaj svijet ga nije srdio sve dok se nečije pravo ne bi uskratilo, a kada se to dogodi srdžba mu se ne bi stišala sve dok se čovjeku ne vrati njegovo pravo, zbog sebe se nije srdio niti je svoje pravo tražio, kada bi nešto pokazivao pokazivao bi cijelom rukom, kada bi se čudio vrtio bi rukom, kada bi govorio naslonio bi se na ruku ili bi lijevim palcem udarao po desnom dlanu, kada se naljuti okrene glavu, kada se obraduje obori pogled, njegov smijeh uglavnom bijaše samo osmijeh, tada bi mu se vidjeli zubi bijeli poput grada.”

(Tirmizi u djelu Eš-šemailu-l-muhammedijje)