Greške pri klanjanju teravije

Isto tako, čudna je pojava da neki uče toliko kratke ajete i da pri učenju toliko brzo uče da klanjači često ne znaju da je n.pr. Fatiha u pitanju, uopće ne bi prepoznali da dotični uči to poglavlje iz Kur’ana. Ako se na teravih-namazu ne može proučiti, kako je preporuka, jedan džuz Kur’ana, onda bi barem trebalo i ono malo što se prouči, proučiti lijepo, polahko i razgovjetno…

Teravih namaz je nazvan teravih, što je množina od terviha, što znači odmor, pauza, jer se nakon svaka četiri rekata pravio odmor. Selam se predaje nakon svaka dva rekata. Naš Seid Serdarević, shodno ostalim hanefijskim izvorima, napominje da se nakon svaka dva rekata teravih-namaza predaje selam, što je praksa u slučaju nafila i noćnog namaza, ali je začuđujuće što se kod nas prakticira da se selam predaje nakon četiri rekata, a neki čak i nakon deset rekata, što, očito odudara od naravi hanefijske pravne škole. Čak Serdarević jasno podcrtava da je mustehab poslije svaka četiri rekata napraviti odmor koliko bi se moglo klanjati četiri rekata. Za to vrijeme može se učiti Kur’an, salavati, zikr činiti ili šutjeti.

Autor poznatog hanefijskog djela El-Ihtijar vrlo decidno napominje da se selam predaje nakon svaka dva rekata, a pauza se pravi nakon svaka četiri rekata, argumentujući to praksom Ubejj b. Ka’ba r.a., ashaba koji je izvanredno učio Kur’an i kojeg je Omer, r.a., odredio da ljude predvodi na teravih-namazu u Poslanikovoj saws džamiji. On kaže da je to bio običaj na teravih-namazu u oba harema, i u Mekki i u Medini.

Isto tako, čudna je pojava da neki uče toliko kratke ajete i da pri učenju toliko brzo uče da klanjači često ne znaju da je n.pr. Fatiha u pitanju, uopće ne bi prepoznali da dotični uči to poglavlje iz Kur’ana. Ako se na teravih-namazu ne može proučiti, kako je preporuka, jedan džuz Kur’ana, onda bi barem trebalo i ono malo što se prouči, proučiti lijepo, polahko i razgovjetno.

Time ćemo pokazati naše poštovanje prema namazu, prema Kur’anu i prema Gospodaru kome se obraćamo. Iskreni budimo i priznajmo: da li bismo tako brzo razgovarali s nekim uglednim čovjekom, koga posebno uvažavamo i respektiramo?!

Ne zaboravimo: mi s teravih-namazom ulazimo u audijenciju našeg Gospodara i obraćamo se Onome koji nam sve daje i od Koga očekujemo milost i nagradu?! Priznajte: s kakvom bi skrušenošću, mirnoćom i dostojanstvom to trebalo činiti?! Sigurno ne tako brzo i oholo, kao da pristupamo nekome koga uopće ne respektiramo!

Iz knjige “Ramazan i teravih namaz” autor dr. Šefik Kurdić