Grubost prekrivena velom iskrenosti?
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran: 159)
Svakodnevno svjedočimo situacijama ljudske grubosti, osornosti i neadekvatnog ponašanja, te svega toga, odjevenog u velo iskrenosti i čvrstog stava. No, biti iskren i imati čvrst stav ne zahtijeva nužno grubost-to je ono što često zaboravimo. Problem, zapravo, proističe iz nerazumijevanja drugog i konstantnog stavljanja svojih potreba i problema, ispred tuđih. Empatija nam je dosta strana, a puni smo očekivanja da nas drugi razumiju i osjete ono što mi osjećamo. Pa zar očekivati ono što sami nismo sposobni dati?
Kroz čitanje sire, možemo uočiti veliki broj primjera, kroz koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao emocionalnu pismenost, iskazivanje emocija i razumijevanje drugih. Kada bi se, na primjer, u toku obavljanja namaza začuo plač djeteta, namaz bi bio prekinut, kako majka ne bi brinula. Neiskazivanje i potiskivanje emocija se nerijetko manifestuje brojnim psihosomatskim bolestima sa kojima se suočava današnje društvo. Ljudi koji potiskuju emocije se brzo ljute i imaju lošu samokontrolu, te imaju vrlo slabe šanse da se okite lijepim ahlakom. Upravo zbog toga je Uzvišeni Allah naredio blagost radi savladavanja srdžbe.
Nažalost ,danas je ovo svojstvo sve manje prisutno, pa se nameće neophodnost njegovog oživljavanja. Blagost je plemenita moralna odlika koju Allah voli, nešto na čemu uvijek, kao vjernici, moramo raditi. Islamsko znanje i praktikovanje vjere je nešto što nas čini vjernicima, ali zanemaruje se činjenica da je upravo ahlak ambasador našeg imana. Ljudi u komunikaciji sa nama ne mogu vidjeti da li obavljamo namaz, postimo, te kakvo je stanje našeg srca, ali ono što mogu vidjeti i što im govori o našoj vjeri je upravo naše ponašanje. Kroz život i svakodnevno funkcionisanje ćemo se često susresti sa neistomišljenicima i moramo obratiti pažnju na svoje postupke u takvim trenucima.
Ibnul Mubarek je rekao: ,,Čovjek nikad neće niti plemenit s bilo kojim znanjem, ukoliko to znanje ne uljepša lijepim ponašanjem.’‘ (Adab Shar’iyyah 4/208)
Neadekvatno ponašanje i manjak samokontrole ne samo da će nam donijeti probleme u sticanju novih poznanstava,već i na ličnom planu,u odnosima koji su nama od velikog značaja; bratsko-sestrinski, bračni, odnosi sa roditeljima i brojni drugi. Veliki je broj primjera iz životopisa našeg Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima nam se daje do znanja da blagost nije naš izbor, nego obaveza.
Blagost se veže za jezgroviti govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zabilježen u Sunenu Ebu Davuda: „Ko bude uskraćen za blagost, uskraćen je za čitavo dobro.“
Takođe, od majke vjernika, Aiše radijallahu anha, se bilježi da je rekla: ,,Rekao je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: ,,Zaista, gdje god se nađe blagost, ona to uljepša, a tamo gdje je nema,onda je okrnji.” (Hadis bilježi Muslim)
Svima nam je poznata narodna izreka u kojoj se kaže: ,,Nije bitno šta se kaže, već način na koji se kaže.” Komunikacija je naša osnovna spona sa drugim ljudima.Ono što nikako ne treba smetnuti sa uma da mi svojim ponašanjem ne govorimo samo o sebi već i o muslimanima generalno, te da osim lične imamo ogromnu društvenu odgovornost na sebi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio i za one koji su imali ovlasti na pojedinim stvarima ovog ummeta, a bili su blagonakloni, da Allah prema njima bude blag. Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla:„Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako u ovoj mojoj kući govori: ,,Allahu, kome bude povjeren bilo kakav vid uprave nad mojim ummetom, pa im bude otežavao, i Ti njemu otežaj, a kome bude povjeren bilo kakav vid uprave, pa prema njima bude blag, i Ti budi blag prema njemu!” (Hadis bilježi Muslim)
A svi smo mi upravnici, u svojoj kući i porodici, džematu, poslu, gradu, pa obratimo pažnju šta ćemo izazvati svojim ponašanjem-da li će nam Uzvišeni Allah otežati ili biti blag prema nama. Nekad, nesvjesni svojih postupaka i riječi, povrijedimo osobe do kojih nam je stalo.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: ,,Da budeš blag i strpljiv prema onima koji te uznemiravaju i da im opraštaš kada ti čine nepravsu,to je najbolji ahlak stanovnika dunjaluka i ahireta i time čovjek dostiže stepene koje ne može dostići dobrovoljnim postom i noćnim namazom.” (Es-Sarimul-meslul,str. 234)
Izviniti se i tražiti halala je lako, ali posljedice izgovorenih riječi ostaju dugo i teško se zaboravljaju. Jer, insan je takav-otvorena rana zacijeli i prestane da boli, ali ožiljak je tu da nas podsjeti kad god ga pogledamo. Pa, kako ne bismo dolazili u takve situacije, dajmo sve od sebe, da obratimo pažnju na svoje riječi i postupke prije nego li bude kasno. Budimo blagi prema svima,a prvenstveno prema onima koji za to najviše imaju prava kod nas.
Kako kaže muallima Hanka Vlahovljak:
,,Znaš, u životu su samo dva papira koja nećeš ‘ganjati’ sam sebi: izvod iz matične knjige rođenih i izvod iz matične knjige umrlih. Oni koji ti vade rodni i smrtni list, a znamo ko to može vaditi, to su ti najpreči ljudi oko tebe. Najpreči za dobročinstvo,l ijepu riječ, razumijevanje, strpljenje i mudrost ako se ne razumijete, ruku pomoći u danima kad se naoblači,vrijeme uloženo u njih, imetak podijeljen njima,empatiju. Za sve. Danas smo,nažalost,ljubazniji i pažljiviji prema svima drugima.” – Imancipacija
Allaha molimo da nas uputi i učvrsti na stazi pravog puta, da nas okiti blagošću, lijepim ahlakom i strpljivošću koji će umjesto nas o našoj vjeri govoriti, te da nas sačuva da drugima nepravdu,nesvjesni,činimo. Allahumme amin.
,,A prema vjernicima blag budi.” (El-Hidžr,88.)