Hulefaur-rašidun – Pravedne halife

“Držite se mog Sunneta i Sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene” (Ebu Davud,Tirmizi, hasen-sahih)

Pravedne halife nazvani su hulefaur-rašidun zbog toga što su spoznali Istinu i u skladu s njom vladali. Riječ rašid (razborit) suprotna je riječi el-gavijj (zaveden). Gavin znači onaj koji spozna Istinu i postupi suprotno njoj. U jednom predanju stoji: El-Mehdijin (‘Upućivač’) tj. Allah će ih upućivati ka Istini i neće ih u stranputicu odvesti. Dakle, postoje tri termina: rašid, gavin i dallun. Rašid je onaj ko spozna Istinu i slijedi je. El-gavi je onaj ko spozna Istinu i ne slijedi je. Ed-dall je onaj koji je uopće ne poznaje. Prema tome svaki rašid je muhted, a svaki muhted koji potpuno slijedi Uputu jeste rašid, jer se Uputa upotpunjuje spoznajom Istine i njenim slijeđenjem.

Pravovjerni iskreni vladari halife Allahovog Poslanika koje trebamo slijediti bili su Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum. U hadisu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: “Hilafet će nakon mene biti trideset godina, nakon toga će nastupiti monarhija.”( Ebu Davud, 46479 Ahmed smatra da je taj hadis vjerodostojan i njime je dokazao da se on odnosi na hilafet četverice prvih halifa.

Mnogo je učenjaka koji Omera ibn Abdulaziza ubrajaju u red pravednih halifa. Imam Ahmed bilježi hadis od Huzejfe, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Vjerovjesništvo će među vama biti koliko Allah bude htio; nakon toga će ga On uzdići. Zatim će biti hilafet po uzoru na Vjerovjesnika koliko Allah bude htio, nakon toga će ga On uzdići. Zatim će biti tiranijska monarhija, koliko Allah bude htio; nakon toga će je On uzdići. Zatim će biti despotska monarhija koliko Allah bude htio; nakon toga će je On uzdići. Nakon toga će ponovo biti hilafet po uzoru na Vjerovjesnika. Tada je Poslanik ušutio.” (Ahmed, 4/273)

Kada je Omer ibn Abdulaziz postao vladar, dođe mu neki čovjek i obavijesti ga o ovom hadisu. To ga je veoma obradovalo i razveselilo.

Kada bi Muhammeda ibn Sirina upitali o nekim pićima, on bi odgovarao: “To je zabranio vođa Upute Omer ibn Abdulaziz, Allah mu se smilovao i s njim bio zadovoljan.”

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o pitanju prve četverice halifa a to je da se ovo uistinu smatra konsenzusom. Da li je to dokaz u Šerijatu, i pored toga što u vezi s tim nemamo saglasnost ostalih ashaba, ili nije? Od Ahmeda o tome imamo dva predanja.

Ebu Hazim el-Hanefi u vrijeme Mu’tedida izdaje svoju poznatu fetvu o nasljeđivanju rodbine po ženskoj liniji (zevil erham) slijedeći stav hulefau-rašidin, ne obraćajući pažnju na neslaganje nekih ashaba s tom fetvom. Također izdaje fetvu da se ona primijeni u svim krajevima islamske države.

Ako bi neko od četverice prvih halifa izrekao neko mišljenje kojem se ostala trojica ne bi suprotstavila, ali mu se suprotstave ostali ashabi, da li će se dati prednost njegovu mišljenju nad mišljenjem ostalih ashaba? O tom pitanju kod učenjaka imamo dva mišljenja. Od imama Ahmeda prenosi se da se mišljenju jednog od četverice halifa daje prednost nad mišljenjima ostalih ashaba. To je stav El-Hattabija i većine prethodnika. Posebno se prednost daje mišljenju Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah odredio da Istina bude na Omerovom jeziku i u njegovom srcu!” (Džamius-sagir, 1736) Omer ibn Abdulaziz je na osnovu ovog hadisa slijedio stavove Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu.

Imam Malik, rahimehullah, prenosi da je Omer ibn Abdulaziz rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove halife ostavili su iza sebe sunnete (praksu). Njihovo slijeđenje znači čvrsto pridržavanje Allahove knjige i snage Allahove vjere. Niko nema pravo da bilo šta u vezi s tim zamijeni ili promijeni niti se obazire na ono što im proturječi. Ko se za tim sunnetima povede on je upućen. Ko se potpomogne njima on je potpomognut. Ko im okrene leđa i počne slijediti put nevjernika, Allah će ga prepustiti tome što slijedi i u Džehennem ga strovaliti, a ružnog li kraja i užasnog boravišta!”
Alija, radijallahu anhu, slijedio je čvrsto njegove presude i stavove govoreći: “Omer je uvijek ispravno odlučivao.”

Eš’as prenosi od Šabija da je rekao: “Ako se ljudi razilaze o nekom pitanju, pogledajte kako je presudio Omer. Omer nikada nije presudio nešto o čemu se nije moglo odrediti njegovo srce a da nije konsultovao ashabe.”

Mudžahid je rekao: “Ako se ljudi oko nečeg raziđu, onda pogledajte kako je Omer presudio i prihvatite se njegovog suda.”

Dakle, nema sumnje da je svaka Omerova odluka radi koje je on u svoje vrijeme okupljao ashabe, pa su je odobravali, ispravna,bez obzira ko joj se nakon toga suprotstavio. Ispravnost njegovih odluka na osnovu kojih su se suglasili ashabi, radijallahu anhu, potvrđuje i to što se u svom životu nije suprotstavio ovim riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Sanjao sam kako crpim vodu iz bunara kada mi priđe Ebu Bekr te stade crpiti iz bunara kofu ili dvije, a to mu je teško išlo, neka mu Allah oprosti. Zatim je došao Omer ibn el-Hattab i taj se bunar iznenada povećao i nisam vidio nikog sličnog da tako dominantno postupa, pa čak su i svoje kamile napojili i poveli ih na mjesto gdje će se nakon napajanja odmoriti.” U drugom predanju stoji: “Nikada nisam među ljudima vidio nekog da tako grabi vodu kao što je to činio Omer ibn el-Hattab.” (Buhari, 7/18, Muslim, 2392)

Imam En-Nevevi, rahimehullah, u komentaru ovog hadisa kaže: “Islamski učenjaci kažu da je ovaj san krasan primjer vladavine Ebu Bekra i Omera i ono što će se za vrijeme njihove vladavine dogoditi. U ovom snu je prikazan njihov pozitivni životopis a i to koliko su samo od velike koristi bili cjelokupnoj zajednici. Oni su to naslijedili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao rezultat njihovog iskrenog prijateljevanja s njim… Ebu Bekr je naslijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova je vladavina trajala dvije godine i nekoliko mjeseci. To je značenje Poslanikovih riječi: “…kofu ili dvije…” On je poveo poznati rat protiv otpadnika i širenje islama bilježi svoj procvat u vrijeme njegove vladavine. Njega je naslijedio Omer u čije vrijeme islam doživljava fenomenalnu ekspanziju i on postavlja temelje zakonika koji nije zabilježen prije njega. Bunar koji se spominje u Poslanikovom snu odražava stanje muslimana u kojem se nalazi voda koja im daje život. Voda muslimana u tom snu predstavlja čovjeka koji napaja ljude tj. Omera koji se brine o blagostanju i harmoniji zajednice. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi o Ebu Bekru: “…a to mu je teško išlo,” ne umanjuju vrijednost i odlike Ebu Bekra niti pak daju prednosti Omeru nad njim. To je samo obavještenje o dužini trajanja vladavine svakog od njih i isticanje koristi Omera jer je njegovo vladanje trajalo puno duže i islam je u njegovo vrijeme doživio fantastičnu vojno-ekonomsku ekspanziju… Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…neka mu Allah oprosti.” ne sadrže u sebi omalovažavanje Ebu Bekra već je to samo termin kojim su muslimani običavali izražavati se u svojim svakodnevnim kontaktima poput: “Učini to, Allah ti se smilovao.”

Ovo ukazuje na to da Omer, radijallahu anhu, nije preselio na ahiret sve dok stvari nije postavio na svoje mjesto i dok nisu krenule pravim tokom. On je to postigao zahvaljujući dugoj vladavini, potpunoj posvećenosti i brizi za sve ono što se dešavalo u to vrijeme.

To nije bio slučaj sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, čija je vladavina kratko trajala, a bio je i zauzet čestim vojnim pohodima. Jednostavno, Ebu Bekr nije imao vremena pratiti sve društvene prilike, a možda čak da su se neke u njegovo vrijeme i desile, a da nisu stigle do njega niti su mu bile predstavljene, nego su tek predstavljene Omeru, radijallahu anhu, pa je Omer pokazao ljudima gdje je istina u tim stvarima te ih nagnao na njeno slijeđenje.

Međutim, što se tiče pitanja o kojima Omer nije okupljao ashabe nego je on u vezi s njima imao svoje lične stavove, to daje pravo i drugima da o tim pitanjima imaju mišljenja koja su oprečna njegovom. Kao primjer toga može se navesti njegov stav u vezi s mirazom kad se nađe u kombinaciji djed i braća, kao i o neopozivom razvodu braka. U ovim primjerima Omerovo mišljenje ne može biti obavezno za druge ashabe, a Allah najbolje zna.

Ibn Redžeb