Hutba: Kako će tebe pamtiti kad odeš s ovog svijeta…

Poštovani džemaate!

Niko od ljudi nije vječan na dunjaluku. Mnogi su otišli sa ovog svijeta, ali njihova djela se i danas vide i spominju. Lijep spomen, za života i nakon smrti, velika je blagodat, kojom Allah počasti koga hoće od Svojih robova. To su oni koji se uz takvaluk okite lijepim ahlakom, i čine dobro među ljudima. Na prvom mjestu, to su vjerovjesnici i poslanici, a onda učeni, pobožni i dobročinitelji, upravo zbog njihovih dobrih djela. 

Kur’an spominje Habila i njegovog brata, sinove Adema, alejhi selam. Habil je bio čvrstog vjerovanja, bogobojazan i lijepo postupao sa svojim roditeljima, kao i prema braći i sestrama, pa čak je bio dobar i prema životinjama. Njegov otac Adem, alejhi selam, primjetio je da je Habil blag, milostiv i dobar. Kabil je bio grub i zavidan svome bratu, pa ga je zavist navela da ubije svoga brata Habila. I do danas spominje se Habil po dobru i dobročinstvu, a Kabil se spominje po zlu i tome da je bio prvi koji je počinio zločin ubistva, u čemu je velika pouka. Ima onih koji su dobri i milostivi, koji čine dobro ljudima, kao što je Habil, a ima i onih drugih koji su loši i misle samo zlo drugima.  Uzvišeni Allah spominje Ibrahima, alejhi selam, i njegove sinove, pa kaže:

“I oni su, zaista, kod Nas od odabranih dobrih ljudi. I spomeni Ismaila i El-Jese’a i Zul-Kifla, svi su oni bili čestiti. Ovo je lijep spomen!” (Sad, 47-49). 

A Ibrahim, alejhi selam, dovio je:“Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridruži me dobrim i učini da me po lijepom spominju oni koji poslije mene dođu i učini me od onih koji će džennetske blagodati naslijediti.” (Eš – Šuara, 83-85).

Ljudi ih po dobru spominju i hvale, a tako i ashabe, koji su bili prije četrnaest stoljeća, kao i mnoge učenjake i pobožnjake. A ima i loših primjera, koji šire nered po Zemlji, pa ih ljudi spominju po zlu. Kaže

Uzvišeni: “I stiže ih prokletstvo na ovom svijetu, a na Kijametskom danu oni su od svakog dobra udaljeni.” (El-Kasas, 42). Faraon i njegovi sljedbenici, nakon što su stradali, spominju se po lošem na dunjaluku, a na ahiretu ih još gore čeka, zbog onoga što su radili od nedjela. A oni koji su dobro činili, džamije gradili i održavali, o jetimima se brinuli, nešto uvakufili, ili ljudima vodu obezbjedili, takvi neće biti zaboravljeni.

Bilo je među muslimanima uleme koji su život proveli putujući, tražeći znanje, poučavajući druge i pišući knjige, kao što je bio imam Buharija i drugi učenjaci. Na njihovom putu su do dan danas učeni, studenti željni znanja koji godine svoga života provode u tuđini daleko od svojih porodica i domovine, podnoseći teškoće i ostavljajući ovosvjetska uživanja kako bi nam dostavili vjeru čistom i sačuvanom. To treba cijeniti i poštovati i podržati i njihovim znanjem se okoristiti, što će nam, sa Allahovom pomoći, koristiti na ovom i budućem svijetu. 

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Prošla je jedna dženaza, a ljudi su o njoj lijepo rekli, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako će i biti.” Potom je prošla druga, pa su ljudi o njoj loše rekli, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo je rekao: “Tako će i biti.” Omer, radijallahu anhu, tada reče: Šta će tako biti?, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “O prvom ste rekli lijepo, i njemu je džennet, a o drugom ste loše rekli, i njemu je džehennem. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji.”(Muttefekun alejhi). Iz ovog vidimo koliko je dobročinstvo od koristi, i kako je uzrok uspjeha na dunjaluku i ahiretu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu najdraži robovi su oni najljepšeg ahlaka, koji su prijatni i koji su prihvaćeni, a Allahu su najmrži oni koji prenose tuđe riječi, koji zavađaju braću, i koji nevinima istražuju propuste” (Rivajet spomenut u djelu “Emali” od Ibni Bišrana sa dobrim lancem prenosilaca). 

Gospodaru naš, učini da nas po lijepom spominju oni poslije nas i učini nas od stanovnika dženneta. Pomozi našu potlačenu braću i zaštiti nemoćne. Amin! Pomozite svojim prilozima rad našeg džemata, Allah vam se smilovao.

23. Rebi’u-l-Evvel 1446 h. / 27. 9. 2024 g.
Mesdžid Tevhid, Beč