I oglasi ljudima hadž

Allahu, uistinu, pripada svaka hvala, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikog ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema upućivača. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su salavat i selam na njega, na njegovu porodicu i njegove ashabe.

Sezona dobrih djela

Vjernicima se periodi hajrata i dobrih djela naizmjenično smjenjuju. Čim završi jedan propisan obred ili ibadet, drugi nastupi. Pred nama je period u kojem se vjernicima, nakon mubarek mjeseca ramazana, pruža prilika da zarade veliki broj dobrih djela. Skupine hadžija, uskoro, stižu da posjete drevni hram Kabu u Meki, odazivajući se na poziv Ibrahima alejhis-selam: “I oglasi ljudima hadž — dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim koje dolaze sa dalekog puta” (El-Hadždž, 27). Prva bogomolja koju je Allah odredio ljudima na Zemlji jeste mubarek Harem, koji je utočište i sigurno mjesto ljudima, u njemu su uputa i jasni dokazi vjernicima: “Prva bogomolja podignuta za ljude jeste ona u Beki (Mekki), U njoj su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko u nju uđe, bit će siguran.” (Alu Imran, 96–97)

Hadž, jedan od stubova islama

Hadž je jedan od stubova islama. Rekao je Uzvišeni: “Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći. A ko ne vjeruje — pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima” (Alu Imran, 97). Allahov šerijat propisao je obavljanje hadža svakom punoljetnom vjerniku i vjernici, ako su u mogućnosti, jednom u životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O ljudi, Allah vam je propisao hadž, pa ga obavljajte.” (Muslim, br. 1337)

Velika vrijednost hadža

Hadž je jedno od najvrednijih djela kod Uzvišenog Allaha. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan koje je djelo najvrednije, pa je odgovorio: “Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.” Onda je upitan: “A zatim?”, na što je odgovorio: “Borba na Allahovom putu.” “A zatim?”, ponovo je upitan, pa je rekao: “Primljen hadž (hadž-mebrur).” (Buhari, br. 26; Muslim, br. 83)

Obavljanje hadža, petog rukna islama, donosi oprost grijeha i čišćenje od prljavštine grijeha i nepokornosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko obavi hadž ne čineći prijestupe (refes) i ne čineći grijehe, vraća se kući čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila” (Buhari, br. 1521; Muslim, br. 1350); “Umra do umre iskup je za grijehe počinjene između njih, a za ispravan i primljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari, br. 1773; Muslim, br. 1349). Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Allah Uzvišeni nije sveo nagradu onome ko ovako obavi hadž na to da mu oprosti samo neke grijehe, nego se obavezao da će ga uvesti u Džennet” (Nevevi, El-Minhadž, 9/168). A, djela se vagaju i cijene prema iskrenosti, pa ako u njima bude širka ili rijaluka, tj. budu urađena radi nekog drugog mimo Allaha, neće biti primljena. Allah Uzvišeni kaže: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu u obožavanju pridruživao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.'” (Ez-Zumer, 65)

Važnost dobročinstva i bogobojaznosti

Jedan od uvjeta da bi čovjeku hadž bio primljen jeste i da sredstva za obavljanje hadža stekne na potpuno halal način. Usto, i skupina sa kojom se putuje na hadž treba biti sastavljena od čestitih i bogobojaznih vjernika, koji će se međusobno potpomagati u pokornosti Allahu i činjenju ispravnog ibadeta, izbjegavajući bilo kakve razmirice. Lijep odnos prema saputnicima na tom putu predstavlja vid potpomaganja. Činjenje dobročinstva saputnicima je ibadet koji ima višestruke koristi. Rekao je Mudžahid, rahimehullah: “Putovao sam sa Ibn Omerom, radijllahu anhuma, da bih mu bio na usluzi, pa je on mene služio!” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, str. 232). Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullah, zatim kaže: “Mnogi selefi — dobri prethodnici uvjetovali su svojim saputnicima da ih služe na putu, želeći nagradu kod Allaha.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, str. 232)

Najbolja opskrba je takvaluk — bogobojaznost

A najbolja opskrba koju hadžije mogu ponijeti sa sobom jeste strahopoštovanje i bogobojaznost. Allah Uzvišeni kaže: “Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost!” (El-Bekara, 197). U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je: “Boj se Allaha ma gdje bio, a poslije lošeg djela uradi dobro kojim ćeš ga izbrisati i lijepo se prema ljudima ophodi!” (Tirmizi, br. 2115; vjerodostojnim ga je ocijenio Albani, Sahihut-Tergib, 2655). Na hadž treba ići u društvu pobožnih, koji će jedni drugima činiti dobročinstvo, praveći i udjeljujući među sobom hranu, lijepo razgovarajući… Naši dobri prethodnici prilikom obavljanja hadža nisu smatrali bezvrijednim ništa od dobra koje su mogli uraditi. Bili su na usluzi jedni drugima, jer najbolji ljudi su oni koji najviše koriste drugima, a najponosniji su ljudi koji strpljivo podnose uznemiravanje ljudi. Pa, onaj ko iskreno radi Allaha služi i koristi hadžijama ima i s njima udjela u nagradi i sevapu. Onaj ko krene na ovaj časni put treba se okititi sa tri osobine:

• sustezati se od sumnjivog, da bi se zaštitio od upadanja u grijehe;

• njegovati blagost da bi sputao svoju srdžbu;

• lijepo se odnositi prema onima s kojima putuje.

Tevhidullah — uvijek na prvom mjestu

Jedno od najboljih djela kojim se rob približava svom Gospodaru jeste ispoljavanje tevhida, odnosno priznajući da je samo Allah bog i obožavajući samo Njega Uzvišenog. Uzvišeni kaže: “Hadž i umru radi Allaha upotpunite!” (El-Bekara, 196). A, posebnost i sastavni dio hadža jeste izgovaranje riječi telbije, riječi čistog tevhida i monoteizma: “Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek! — Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju, Tebi nema ravna!” Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolja dova su riječi tevhida. Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam ja rekao i poslanici prije mene jesu riječi: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej\’in kadir!'” (Tirmizi, br. 3585, a hasen hadisom ocijenio ga je Albani, Sahihut-Tergib, 1536). Prilikom obavljanja hadža najviše do izražaja dolazi tevekkul — čvrsto oslanjanje na Allaha. Tevekkul je najbolji ibadet: “…zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!” (Hud, 123). A, u Allahovoj vjeri nema mjesta za gubljenje nade: “…doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici” (Jusuf, 87). Hadžera, Ibrahimova, alejhis-selam, supruga, tražila je vodu za sebe i svoje dojenče u pustinjskoj dolini između dva brda u kojoj nije bilo ničega. Iako je bila iscrpljena žeđi i brigom za svog sinčića, nakon tevekkula u Allaha i poduzimanja svih potrebnih koraka, pred njom je provrio izvor, i za nju i za generacije nakon nje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci! Da ona nije požurila, Zemzem bi bio tekući izvor!” (Buhari, br. 3364). Allah Uzvišeni je onaj u čijoj je ruci pribavljanje koristi i otklanjanje štete, On je onaj koji otklanja nedaće i izbavlja iz nevolje, bdije nad Svojim robovima, u Njega su ključevi nebesa i Zemlje, Svevišnji, Kojem pripadaju svi atributi veličanstvenosti i gordosti. I, to hadžije svjedoče riječima tekbira: “Allahu ekber!” u svim obredima: prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i bacanja kamenčića na džemretima, kao i u danu Bajrama i danima tešrika, kako bi im srca ostala čvrsta i iskreno vezana za Allaha, kako bi spozna da je istinska veza i povezanost samo sa Njim, a ne sa Njegovim stvorenjima i onim što posjeduju.

Čuvaj se prokletog šejtana

Prilikom bacanja kamenčića na džemretima, Ademovi potomci se podsjećaju na neprijatelja koji ih stalno čeka u zasjedi i poziva u Vatru. Kaže Uzvišeni: “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici Vatre” (Fatir, 6). Budi na oprezu i nemoj sebi dozvoliti nemar u pogledu vadžiba i da upadneš u griješenje.

Neka ti jezik uvijek bude vlažan od zikrullaha

Momenti i trenuci na hadžu dragocjeni su i skupocjeni. Obrede hadža: tavaf, sa’j, bacanje kamenčića u danima Bajrama treba iskoristiti za koristan govor, a najkorisniji govor je zikr, spominjanje Allaha, učenje Kur’ana i istigfar, traženje oprosta od njega. Kaže Uzvišeni: “I Allaha spominjite u danima određenim!” (El-Bekara, 203); “A kada pođete s Arefata, Allaha spominjite kod Meš’ari-harama; spominjite Ga budući da vas je On uputio” (El-Bekara, 198). I kada završite obrede slavite Ga i zahvaljujte Mu na uputi, što vam je uputio da Mu činite ibadet: “A kada završite obrede vaše, Allaha spominjite kao što spominjete pretke vaše, pa i više od toga!” (El-Bekara, 200). I u toku obreda spominjite Allaha, vraćajte Mu se kajući se, činjenjem istigfara, traženjem oprosta za grijehe i prijestupe. Kaže Uzvišeni: “Zatim pohrlite odakle hrle ostali ljudi i od Allaha oprost molite. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je” (El-Bekara, 199). Šejhul-Islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “Traženje oprosta, istigfar, jesno je od najvrednijih dobrih djela, i njegovo polje je sveobuhvatno, pa onaj ko osjeti nedostatke i propuste u svom govoru, djelima, stanju, opskrbi, promjenu i okretanje svoga srca, na njemu je da ispoljava tevhid (Allahu) i čini istigfar, jer u njima je lijek ako budu prožeti istinoljubivošću i iskrenosti.” (Ibn Tejmijje, Medžmuul-fetava, 11/698)

Svako će biti nagrađen srazmjerno svojoj žudnji

Ljudi će, i kada je riječ o hadžu, biiti nagrađeni srazmjerno svojim željama: neki od njih žele samo dunjalučka dobra, a neki žele ahiretsku nagradu i Allahovo zadovoljstvo. Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji govore: ‘Gospodaru naš, daj Ti nama na ovome svijetu!’, a na drugom svijetu neće imati nikakvog udjela! A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, daj nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu i sačuvaj nas patnje paklene!’ Njima pripada udio koji su zaslužili! Allah doista brzo sviđa račune” (El-Bekara, 200–202). Upućen je i uspio onaj koji obavi hadž sa ispravnim nijetom, iskreno radi Allaha, sa lijepom opskrbom, čiji jezik bude mirisao zikrullahom, onaj koji bude lijepo i ispravno obavio sve ibadete i koristio drugim ljudima. Pa ko bude u prilici da obavi hadž, treba ga tako obaviti, iskreno Allahu ispovijedajući vjeru, trudeći se u činjenju dobrih djela, žureći ka Džennetu Gospodara svih nas. Rekao je Uzvišeni: “Hadž je u poznatim mjesecima, pa onaj ko se obaveže u toku njih obaviti hadž ne može imati intimni odnos, nikakve grijehe činiti, niti se prepirati u toku hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost! I Mene se bojte — vi, razumom obdareni!” (El-Bekara, 197)

Svi iskoristimo najbolje dane u godini, prvih deset dana zul-hidžeta

Prvih deset dana zul-hidžeta prilika su za činjenje dobrih djela i svaki vjernik treba da željno iskoristi ovu jedinstvenu priliku. Allahov Poslanik je rekao: “Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu, od ovih dana” (tj. prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta). Ashabi upitaše: “O Allahov Poslaniče, pa ni džihad na Allahovom putu?”, a on reče: “Pa ni džihad na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu i na tom putu založi i svoj život i svoj imetak” (Buhari, br. 969). Stoga, iskoristimo ovaj period za činjenje dobrih djela, mnogo izgovarajući riječi zikra: Allahu ekber, elhamdulillah, učeći Kur’an, održavajući rodbinske veze, udjeljujući sadaku, čineći dobročinstvo roditeljima, pomažući drugima, otklanjajući od njih poteškoće, rješavajući njihove potrebe, i druga dobra djela. Ibn Tejmija, rahimehullah, rekao je: “Prvih deset dana zul-hidžeta bolji su od  zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidžeta” (Ibn Kajjim, Bedaiul-fevaid, 3/162). Ashabi su oživljavali sunnet donošenja tekbira u ovim danima izlazeći među ljude i učeći ih. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhuma, izlazili bi na pijacu u ovih deset dana i donosili tekbire, pa bi i ljudi uz njih donosili tekbire (Buhari, muallek, bez lanca prenosilaca, ali je predaja vjerodostojna, vidi: Ibn Hadžer. Fethul-Bari, 2/589). Oni kojima Allah nije ukazao počast da obave hadž ove godine također treba da iskoriste ovaj period za činjenje dobrih djela, a jedno od njih je post na dan Arefata. Imam Muslim bilježi u svome Sahihu, br. 2804, od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post dana Arefata je iskup za proteklu godinu i onu koja slijedi.” Propisano je klanje kurbana prvog dana Bajrama, a i u ostalim danima Bajrama, i to je praksa našeg oca Ibrahima, alejhis-selam, od kada je Allah u zamjenu za svog sina Ismaila, alejhis-selam, dao da se zakolje veliki kurban. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kurban zaklao dva crno-bijela rogata ovna. Zaklao ih je svojom rukom, proučivši bismillu i donijevši tekbir (Buhari, 5238; Muslim, 5199). Čovjeku je dovoljno da za sebe i svoju porodicu zakolje jednu ovcu. Lijepo je meso kurbana podijeliti rodbini, komšijama i potrebnima. U hadisu koji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi Ummu Selema, radijallahu anha, nalazi se i propis za onoga ko kolje kurban: “Kada nastupi deset dana zul-hidžeta i neko od vas odluči da kolje kurban, neka ne krati dlake po svome tijelu i nokte.” U drugoj predaji stoji: “…neka ne uzima ništa od dlaka i noktiju sa svoga tijela dok ne zakolje kurban” (Muslim, br. 5232, 5236). Mudrost spomenute zabrane je, a Allah najbolje zna, poistovjećivanje s onima koji prinose žrtve na hadžu. Ova zabrana odnosi se samo na onoga ko kolje kurban, tj. ne obuhvata njegovu suprugu i djecu, osim ako neko od njih posebno kolje kurban. Također nema smetnje da pere kosu, češlja se i slično, pa makar i opala pokoja dlaka.

Molim Allaha Uzvišenog da nas uputi na činjenje dobrih djela i da ih od nas primi i oprosti nam naše grijehe!

(Izvor: El-Hutabul-minberijje)

Autor: Dr. Abdulmuhsin b. Muhammed el-Kasim, hafizehullah

Priredio: Adnan Fetić, prof.