I u iskušenjima je blagodat

Misli su najveći problem čovjeka. Koliko puta danima mislimo o nekom problemu, uvećavamo ga, zamišljamo scene koje mogu da se izrode iz njega- a onda to sve bude mnogo ljepše i bolje, jer koliko god se mi sikirali i brinuli, Uzvišeni Allah je taj koji upravlja nama i našim životima.

U Kur’anu Uzvišeni Allah spominje slučaj Musaa, alejhisselam, i njegovog naroda, u momentu kada su bježali od faraona i njegove vojske:

“Pa kada jedni druge ugledaš, drugovi Musaovi povikaše: „Samo što nas nisu stigli!“

„Neće! — reče on – „Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.“

I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!”, i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.“ (sura Aš-Šuara, 61-63)

Situacija je izgledala potpuno beznadna. Ispred Musaa, alejhisselam, i njegovog naroda more. Iza faraon i njegova vojska. Strah, panika i sumnja koji su se javili u Musaovom narodu bili su opravdani. Međutim, Musa, alejhisselam, je znao da ga Uzvišeni Allah nije bez razloga doveo do mora. Da ga nije bez razloga doveo u tako naizgled bezizlaznu situaciju. I svaki put kada dođemo u situaciju sličnu ovoj u Kur’anu, mi se borimo između našeg straha, sumnji, i vjere u kader Uzvišenog Allaha. Zato je nagrada za sabur najveća: ulazak u Džennet bez polaganja računa. Jer, prilikom iskušenja, čovjek najviše pokaže svoje vjeru u Allaha, svoju vezanost za dunjaluk, i svoju nadu u budući svijet. Kada čovjek zapadne u očaj prilikom iskušenja, on jednostavno ne vidi nikakvo dobro u onome što mu je dato od Allaha. On ima svoju viziju dobra, i ne miri se sa drugačijim tokovima.

Čovjek koji se, poput Musaa, alejhisselam, preda kaderu Uzvišenog Allaha, on otvori svoje oči pred iskušenjima, željan da iz njih nauči ili uzme pouku, onu pouku zbog koje ga je Allah stavio u iskušenje.
____________________

Kako hoditi kroz nedaće i očekivati Musaov ishod istih, tj. izlaz, rješenje, olakšanje?

Uzvišeni Allah nam daje recept u Kur’anu, u suri al-Tagabun, u 11. ajetu: „Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna.“

Iskušenja, sva u našim životima, ne dešavaju se bez znanja Uzvišenog Allaha. Ko vjeruje u Allaha i ko vjeruje Allahu, Allah će ga provesti kroz iskušenja i dovesti do cilja, tj. dati mu izlaz. Glagol هدى – يهدي   uglavnom dolazi uz prijedlog إلى  što znači dovesti nekoga negdje. Kada se upotrijebi bez prijedloga, sa direktnim objekatom, tada ima dva značenja, provesti, voditi i dovesti do cilja.

I na kraju, Allah sve dobro zna. Često nam iskušenja budu restart prije najvećih uspjeha. Nekada kada čovjek razmišlja o iskušenjima, sa jedne druge distance, shvati da su mu upravo ta iskušenja trebala da bi mogao promijeniti sebe, ljude oko sebe. Da je upravo iz tih iskušenja crpio najveću motivaciju u svome životu.

Zanimljiva je pojava kod određenih ljudi koji danima, mjesecima ili godinama pričaju o nekome ko im je učinio neki zulum u životu, umjesto da razmisle o poruci i mudrosti Uzvišenog Allaha, i da uzmu pouku a onom ko im je zulum učinio, ili oproste, ili ga Gospodaru prepuste. Jusuf, alejhisselam, nikada nije spomenuo svoju braću, nije ih ogovarao i život svoj u tome proveo. On je išao dalje i dalje, svjestan da su braća bila dio onoga što mu je Uzvišeni Allah odredio. On je sebebom iskušenja koje su mu braća učinila stigao u Egipat, postao namjesnik, i spas za narod Egipta ali i svoju braću i porodicu u godinama gladi i suše.

Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, u Medini nije proveo vrijeme pričajući o mušricima, već je gradio novu čvrstu zajednicu, znajući da je Allahov kader da Medina postane prva zajednica muslimana. U svakom iskušenju je neko dobro za nas. I svim upravlja On, Mudri. Zato, trebamo Mu vjerovati. I raditi na sebi, a ne protiv sebe. Jer, i najteža iskušenja u određenim momentima, uistinu, mogu biti najveća blagodat.

Gospodaru, čuvaj nas od iskušenja koja ne možemo podnijeti. I pomozi nam da prihvatimo Tvoj kader, i da u njemu vidimo ono najbolje za nas. Amin.