Imaju li snovi značenje?/ Da li namjerno izostavljanje sunnet namaza spada u grijeh?

Imaju li snovi značenje?

PITANJE: Esselamu alejkum! Zanima me da li je dozvoljeno govoriti nekome o svom snu i da li snovi imaju neko značenje? Nek vas Allah nagradi!

ODGOVOR: Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!  Neophodno je spomenuti da je poglavlje o snovima tematika koja je nepoznata velikom broju onih koji se deklarišu kao muslimani, što je svakako uzrokovalo mnoga pogrešna ubjeðenja i postupke. Koliko mjesto u islamu zauzimaju snovi te njihovo tumačenje, govori nam činjenica da skoro pa ne možete naći hadisku zbirku a da u njoj nije jedno veće poglavlje posvećeno snovima i njihovim tumačenjima, te adabima vezanim za snove. Npr. imam Buharija spomenuo je u svom Sahihu u poglavlju o snovima i njihovim tumačenjima šezdeset i pet hadisa, što je sigurno veliki pokazatelj kakvo mjesto u islamu zauzima ta tematika.

U jednom od spomenutih hadisa odgovor je na vaše pitanje. Hadis Ebu Seida, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada neko od vas usnije san koji voli, to je san od Allaha, neka se zahvali Allahu i neka o njemu govori drugima (u rivajetu: “onome koga voli”). Ako usnije nešto drugo, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka o njemu nikome ne govori pa mu neće naštetiti.” (Buharija)

Što se tiče vašeg pitanja, da li snovi imaju značenje, možemo odgovoriti takoðer hadisima koje je spomenuo imam Buharija u ovom poglavlju, jedan od njih je hadis Ubade ibn Samita, r.a., da je Poslanik kazao: “San mu’mina je četrdeset i šesti dio poslanstva.” Da snovi imaju svoje značenje govori nam i činjenica da je Poslanik običavao nakon obavljenog sabah-namaza kazati ashabima: ‘’Je li neko od vas sanjao nešto?’’ (Buharija) Da snovi nemaju značenje, ne bi Poslanik pitao o njima i tumačio iste. Kur’an je prepun dogaðaja koji potvrðuju da snovi imaju značenja. Sura Jusuf je možda jedan od najboljih dokaza za to, jer san Jusufa, a.s., koji je usnio još kao dječak, obistinio se, takoðer san vladara koji je tada vladao obistinio se onako kako ga je protumačio Jusuf, a.s.

Na osnovu spomenutog neki učenjaci naveli su kako da se čovjek ponaša u oba slučaja, tj. kada usnije lijepe i loše snove.  Ako usnije lijep san, čovjek treba zahvaliti Allahu, radovati se snoviðenju i o tome govoriti osobama koje voli, a ne onima koje ne voli.  Ako usnije loše snove, one koji su od šejtana, čovjek treba zatražiti zaštitu Uzvišenog Allaha kako od lošeg sna, tako i od šejtana, tri puta pljucnuti na lijevu stranu i ne govoriti san nikome. Neki učenjaci takoðer na to dodaju da će ustati klanjati i da će promijeniti stranu na kojoj je spavao (za sve spomenuto postoje vjerodostojni argumenti). (Pogledaj Fethul-Bari, kometar Buharijine zbirke hadisa od hafiza Ibn Hadžera, 12 tom, str. 386)
Allah najbolje zna!

___________________________

PITANJE: Da li namjerno izostavljanje sunneta spada u grijeh? Npr. da čovjek neće da klanja podnevski sunnet iz razloga što kaže da je to dobrovoljno i da nismo dužni svaki dan klanjati pritvrðene sunnete. Džezakumullahu hajr!

ODGOVOR: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega neophodno je navesti definiciju “sunneta – nafile”. Termin sunnet (u ovom kontekstu – nafile) označava i koristi se za djelo koje čovjek ako učini bit će nagraðen, a ako ga izostavi neće biti grješan. Na osnovu spomenutog, ne može se kazati da će osoba koja ostavi neke od sunneta dnevnih namaza biti grješna. Čovjek, musliman, ne bi trebao da kontinuirano ostavlja nafile koje se klanjaju uz propisane namaze, naročito ako su u pitanju sabahski sunneti o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva rekata nafile sabahskih sunneta bolja su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Ili ako je u pitanju klanjanje vitr-namaza, za kojeg su neki učenjaci čak kazali da je vadžib, iako je većina učenjaka smatrala da je klanjanje vitra potvrðeni sunnet, a ne vadžib. Neki učenjaci spomenuli su da je kontinuirano ostavljanje klanjanja potvrðenih sunneta pokuðeno, i ako bi čovjek ustrajavao u njihovom ostavljanju, da bi to uzrokovalo odbacivanje njegovog svjedočenja i da bi bio grješan.  Stalna komisija za fetve u Sudijskoj Arabiji, kada je upitana da li je grijeh ostavljanje klanjanja sunneta, kazala je: “čovjek koji klanja obavezne –farz-namaze, a ne bude klanjao sunnete, nije grješan, ali će njihovim izostavljanjem izgubiti mnogo sevapa.” (7 tom, str. 232)  Allah najbolje zna!

Na pitanja odgovrio: mr. Pezić Elvedin