Intervju sa stanovnikom Džehennema
Koliko samo imamo talk show emisija sa intervjuima raznih gostiju? Zamislimo na trenutak da sam u stanju pričati sa jednim od stanovnika vatre, kako bi to izgledalo?
Voditelj: “Recite nam nešto malo o sebi?”
Stanovnik Džehennema: ” Zovem se________, rođen sam _______, umro sam ____________.”
Voditelj: “Šta vas je dovelo u Džehennem?”
Stanovnik Džehennema: “Nisam namaz obavljao, nisam hranio siromahe, i gubio sam vrijeme sa onima koji su vrijeme gubili, dok nije smrt došla.”
Voditelj: “Kakva je bila vaša smrt?”
Stanovnik Džehennema: “Osijetio sam jaku bol u glavi, otišao sam doktoru ko im je rekao da imam rak na mozgu, i da imam još sedam dana da živim. Odmah sutra sam želio da krenem da klanjam, ali nisam mogao jer mi je rak na mozgu paralizovao čitavo tijelo, a nisam imao nikoga da mi pomogne.”
Voditelj: “Kako niste, gdje vam je bila porodica?”
Stanovnik Džehennema: “Ja sam svojim ponašanjem i djelima odbio svoju porodicu od sebe, a oni za koje sam mislio da su mi prijatelji su me napustili, a zbog njih sam se i odrekao porodice.”
Voditelj: “Recite nam kako izgleda vaša smrt, taj sami momenat, kako to izgleda?”
Stanovnik Džehennema: “Dok sam ležao u svojoj sobi u bolnici, osjetio sam jaku bol u glavi, nakon toga sve je postalo tamno oko mene. Vidio sam meleka smrti, jedno ogromno stvorenje čije noge su bile u mojoj sobi, glavu njegovu nisam mogao vidjeti zbog njegove ogromne visine. Sa njim je došlo još par stotina meleka sa bičevima od vatre. Tada sam čuo glas koji kaže izlazi prljava i smrdljiva dušo na Allahovu srdžbu i kaznu, i vatru čije će gorivo biti ljudi i kamenje. Nakon toga melek smrti je iščupao dušu iz moga tijela, iako je ona pokušala da se sakrije i pobjegne. Nakon toga sam sa melekom smrti letio do kapija prvoga neba, a dok smo letili smrad moje duše se širio nebom. Čuvari kapije su rekli da je tako prljavoj duši zabranjen prolazak dalje, pa me Melek smrti bacio sa kapija prvoga neba u moj kabur.”
Voditelj: “Jako zanimljivo i strašno u isto vrijeme, šta je bilo kada ste došli u kabur?”
Stanovnik Džehennema: “Kada sam došao u kabur, vidio sam moje tijelo kako se raspada, a onda sam ponovo povezan sa svojim tijelom ali ne na način na koji sam bio povezan dok sam bio živ. Zatim su mi došla dva meleka, koji su me pitali par pitanja.”
Voditelj: “Kakva su bila ta pitanja?”
Stanovnik Džehennema:“Pitali su me ko mi je gospodar, koja mi je vjera, ko mi je poslanik. Iako sam znao odgovore na ta pitanja nisam mogao da odgovorim.”
Voditelj: “Zašto kada ste znali odgovore niste mogli odgovoriti?”
Stanovnik Džehennema: “Zato što nisam živio po tim odgovorima. Znao sam da mi je Allah Gospodar, ali sam živio daleko od Njegovih naredbi. Dane sam provodio griješenju, ne obazirući se na Allaha. Znao sam da mi je Muhammed poslanik, ali me stid bilo praktikovati njegov sunnet. Znao sam da je on imao bradu, ali me je stid bilo da je ja nosim. Slijedio sam svoje društvo, a to mi je društvo napustilo kada sam umro, par ih je došla na dženazu, ali su onda nastavi da žive kao da mene nikada nije ni bilo.”
Voditelj: “Možete li nam opisati kakav je Džehennem?”
Stanovnik Džehennema: “Teško je to opisati, to jedno stanje između života i smrti. Nisi živ da uživaš, a niti si mrtav da se odmoriš. Svaki dan po 70,000 puta koža ti izgori, a zatim se ponovo obnovi. I taman kada misliš pa ćeš umrijeti i riješiti se patnje, Allah obnovi tvoju kožu i onda ponovo sve ispočetka. Bolje da ti ne spominjem kakvu hranu imamo, i kakvo piće imamo, i kakve sve strahote proživljavamo. Ja sam odavno prestao plakati obične suze, sada već plačem krv.”
Voditelj: “Šta bi poručili našim gledaocima?”
Stanovnik Džehennema: “Poručio bi da iskoriste svoje vrijeme i svoj život, prije nego dođe momenat kada će se mnogo kajati što nisu bili bolji vjernici. Ja bih sada dao sve na ovome svijetu da mogu biti dobar musliman, ali sada je prekasno.”
Pripremio: Samir Peco