Isa alejhi selam (Isus) – prvi dio

ISA a.s.( ISUS)

Rodjenje Isaovo, alejhisselam

Osim što hazreti Merjema (Marija) spada u najbolje žene, ikad stvorene, ona kod Allaha, Svemilosnog, Samilosnog ima još jednu posebnu po?ast koja se oživotvorila u Odredbi Njegovoj da upravo ona bude majka Mesiha Isa⬠alejhisselam, (Isusa)poslanika koji je jedan od dragom Allahu najdražih i najbližih stvorenja.

Jedne prilike, dok je Merjema bila u ibadetu, iznenada je unutar svoga boravišta ugledala, prelijepog nepoznatog mladi?a i to ju je, kao i svaku ?estitu i ?ednu djevojku, prepalo, jer se pobojala da nije došao sa nemoralnim namjerama. Me?utim, njezin strah kratko je trajao, jer je on požurio da se predstavi, pa je tako ona saznala da je to Džibril, plemeniti melek, dragog Allaha izaslanik koji joj je došao u obliku savršeno stvorenog mladi?a.

Njezin po?etni strah se pretvorio u za?u?enost kada joj je Džibril prenio poruku od Gospodara njezinog da je svrha njegovog dolaska u tome da ona, Allahovom odredbom, treba da dobije mubarek sina: “I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od uku?ana svojih na isto?nu stranu povukla, i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. “Utje?em se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”, uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga”, re?e on, “da ti poklonim dje?aka ?ista!” “Kako ?u imati dje?aka”, re?e ona, “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!” “To je tako!”, re?e on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga u?inimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed odre?eno!” I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. (Kur’an 19:16-22)

Tada je, dakle, Allahovom voljom, Merjema ostala u drugom stanju, a da u njezinoj utrobi nije bilo prisutno ni?ije sjeme, osim njezina vlastitog (njezine jajne ?elije), tako da je i njoj postalo jasno da ?e njezin sin biti samo od njezinog sjemena i da niko ne?e biti njegov otac. Jasno joj je bilo i to da može još jedno ograni?eno vrijeme biti sa svojom rodbinom i da mora da ode u potpunu izolaciju, prije nego li njezina trudno?a postane vidljivom, tako da je, neko vrijeme nakon dolaska Džibrilovog, ona otišla u prirodu da tamo ?eka ro?enje svog sina.

?ekala je u prirodi, opskrbljena od svoga Gospodara sa svim što joj je trebalo, da se ispuni devet mjeseci do ro?enja. Kada je dobila trudove, osjetila je veliku bol i bila je prisiljena da do?e do stabla jedne palme. Tu je njezina plemenita kušnja doživjela svoj vrhunac, kada joj se u jednom trenu slabosti oteo bolni uzvik.

I tada se još jednom potvrdila drevna mudrost da baš u momentu kada Allahova kušnja nad robovima Njegovim dosegne svoj vrhunac, baš tada stižu pomo? i olakšanje od Njega, tako da je Merjema za?ula glas meleka koji joj je doviknuo da natrese sebi hurmi sa palme i da se napije vode, koja je upravo provrla niže nje.

Hurme i voda su joj olakšale trudove pa je zatim sa olakšanjem rodila svoga plemenitog sina. Na prve trenutke maj?inske radosti nad svojim novoro?en?etom, nadovezala se i briga kako da rodbini svojoj objasni ovaj slu?aj, kako da izbjegne optužbe za nemoral, ali je sve ve? bilo unaprijed predodre?eno, pa ona nije stigla ?estito ni da se zabrine, a ve? je stigla uputa kako da postupi kroz glas meleka koji joj je naredio da nikome tog dana niti jednu jedinu rije? ne progovori.

I poro?ajni bolovi prisiliše je da do?e da stabla jedne palme. “Kamo sre?e da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!”, uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok pote?e. Zatresi palmino stablo, posu?e po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš ?ovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ?u šutjeti, i danas ni s kim ne?u govoriti.” (Kur’an, 19:23-26)

Kada se vratila svojoj rodbini nose?i u naru?ju bebu, me?u njima je zavladala velika pometnja i nevjerica. ?u?enju nije bilo kraja. Zbog toga što je njezina vjera i ?estitost svima bila poznata, potpuno ih je šokirala pojava njezine bebe. Zapo?ele su grdnje sa svih strana, a ona je sabrano, mirno i hladnokrvno, bez ijedne izgovorene rije?i, samo rukom pokazala prema novoro?en?etu.

Tada se desilo ?udo, prva od veli?anstvenih mu’džiza kojima je Allah, Milostivi obasuo njezina mubarek sina:
“I do?e ona s njim porodici svojoj, nose?i ga. “O Merjemo”, rekoše oni, “u?inila si nešto ne?uveno! Ej ti, koja u ?ednosti li?iš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.” A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?”; rekoše. “Ja sam Allahov rob”, ono re?e, “meni ?e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me u?initi; i u?ini?e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredi?e mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a ne?e mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” (19:27-33)

Kada su se osvjedo?ili ovom velikom ?udu govora tek ro?ene bebe, svima od njezine porodice postalo je jasno da je rije? o Allahovoj Odredbi i po?etku zemaljskog života jednog od najve?ih Njegovih vjerovjesnika i poslanika. Ovo je unijelo mir u njihova srca i još više pove?alo veliku ljubav i poštovanje koju su ina?e gajili prema svojoj rodici Merjemi.

Takvo za?udno ro?enje Merjemina sina nije uticalo samo na njihova srca, ono je uticalo, a i dan danas uti?e, na srca mnogih ljudi. Nažalost, djelovanjem vojski prokletog Iblisa, mnogi ljudi su i zbog ovakvog njegovog ro?enja i zbog velikih mu’džiza kojima je Isa, alejhisselam, obdaren, zapali u o?evidnu zabludu smatraju?i ga Allahovim sinom.

To je veoma teška zabluda koja je izazvala veliki nered na Zemlji, pa Allah dragi upozorava ?ovje?anstvo na tu zabludu nekih šest stotina i više godina nakon Isaovog, alejhisselam, ro?enja ajetima ?asnoga Kur’ana, koji se nadovezuju na one naprijed citirane: “To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odlu?i, On za to rekne samo: “Budi!”, i ono bude.” (19:34,35)

nastavice se, inshaAllah

Poslala sestra Adda

Autor: Hasan Cengic