Ubila se zbog jednog mladića (Iskušenja)

Na ovome svijetu ne postoji nijedan čovjek kojem sve u životu ide uvijek onako  kako je to zamislio i kako bi želio. Ne postoji čovjek kojega ne tište neke brige i problemi, samo što su neki ljudi u stanju da, zbog tih briga i problema, čak i “ruku na sebe podignu ”, počine samoubistvo, neki sjednu i kukaju nad svojom sudbinom,  dok neki svakom problemu optimistično pristupaju i trude se da ga riješe na najbolji mogući način, a za svaku nedaću kažu: “Elhamdulillah”, svoju tugu, bol i brigu ublažavaju dovom i vjerom u Allaha.

– Zajedno sa njenim mužem, sinovima i kćerkom, istjerali su je iz njenog doma, a ono što je godinama gradila za nekoliko je sati nestalo u razbuktalom plamenu. Muža i sinove odvojili su od nje, mučili, pa ubili, a kosti im ni dan-danas nije pronašla. Kćerku su joj iz zagrljaja otrgli, pa je odveli kako bi se zločinački vukovi iživljavali na njenom mladom tijelu, a ni to im nije bilo dovoljno, pa su i sa njom isto postupili. Sada su same, nemaju snage da se vrate u rodnu grudu, ali su nekako smogle snage da se bore kroz život dalje. Rane su ostale, nisu zarasle, ali od rana se ne živi. Svoju tugu i bol predaju Njemu na sedždi, a On, Milostivi, olakša im i pomogne. Izgubile su mnogo, ali dobile mnogo. Zahvalne su Gospodaru na uputi koju su spoznale nakon svih nedaća, jer uistinu je bolja nedaća koja te približi Allahu od blagodati koja te udalji od Njega.

– Nekada su se mnogo voljeli. Svi iz čaršije pamtili su ih kao veseli zaljubljeni par. On je morao poći u drugu zemlju kako bi zaradio nešto novca od čega bi mogli da započnu novi zajednički život. Sa ogromnom tugom su se rastali i zarekli na vjernost: on njoj da će se vratiti za  godinu dana, a ona njemu da će ga čekati. Međutim, stvari su pošle drugim tokom, kada je on u stranoj zemlji sreo drugu mladu djevojku u koju se zaljubio, te prekršio obećanje dato svojoj Almi, dok ga je ona i dalje sa ljubavlju i čežnjom čekala. Godina je prošla, a dragi nije dolazio. Odlučio je da joj pošalje pismo u kojem će joj sve objasniti i zatražiti oproštaj. Kada je Alma pročitala pismo, pala je u depresiju. Danima je bila zatvorena u sobi, nije imala volje ni da jede ni da izađe iz nje. Mislila je da joj život ništa ne vrijedi bez njega, te se jednog jutra iskrala iz kuće, otišla do obližnje rijeke i bacila se u smrt.
____________________

Iskušenja iz prvog i drugog primjera ne mogu se porediti. Mnogo veća i teža iskušenja su zadesila osobe iz prvog primjera, nego djevojku iz drugog, ali su ih potpuno drukčije podnijele, jer su osobe iz prvog primjera utjehu potražile kod Gospodara, svjesne da žive radi Njega, kako bi  se Njemu klanjale, a On strpljive nagrađuje: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekara, 155)

Djevojka iz drugog primjera svoga je mladića stavila ispred Allaha, jedini spas i utočište kod njega pronalazila, dok je Gospodara zapostavila, i zato je skončala tako kako jeste. “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a da ona nije prije nego što je data, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko!” (El-Hadid, 22) Sve što nam se desi, moralo je tako biti, tako je unaprijed određeno i tako je Gospodar propisao da se desi.  Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Ako se strpiš, nad tobom će se ionako sprovesti ono što je određeno, ali ti ćeš biti nagrađen! Ali ako budeš nestrpljiv, budeš negodovao i prigovarao, opet će se nad tobom sprovesti ono što je određeno, međutim, ti ćeš biti grješan!”

Mi, ljudi, probleme koji nas zadese često sami sebi činimo težima i većima nego  što jesu. Neki ljudi na sve imaju negativan pogled, većinu stvari gledaju iz negativnog ugla. Ponekad, nakon što mi se neke osobe “izjadaju” na svoje probleme, pa nakon što čujem o problemima drugih ljudi, stječem dojam da je ovim prvim ljudima onako dosadno u životu, pa sami sebi probleme iskopavaju, traže, tamo gdje pravog problema ustvari i nema.

Nakon što smo se poselamile, upitah je šta ima kod nje i kako je, a njen odgovor je: “Uhh sestro mila, ne znam odakle bih ti počela pričati. Zdravlje mi nije dobro. Zna me zaboljeti glava, nekakva ti budem nervozna, depresivna, sve mi smeta i živcira me. Ona starija kćerka mi popustila u školi, dvije jedinice u dnevniku ima. Kaže profesor da je ona dobra i za primjer, ali bona, dvije jedinice, znaš ti šta je to?! Sin mi našao neku djevojku, ma ne paše mi nikako. Jest da je ona i pokrivena i kažu da je fina, ali joj familiju ne simpatišem nikako. Onda onaj moj čovjek me sekira. Nikad ti on mene nigdje ne bi izveo. Kad mu ja napomenem, onda se sjeti, ali to mi onda i svejedno, kad se sam sjetio nije i onda namjerno neću ni da idem. Uh, za brigu mi i kako ćemo zimu predeverati. Jest da on radi i maline smo posadili, ali znaš kakvi su danas privatnici, sutra mu može reći da mu daje otkaz. Ma sve me živo sekira i brine…”

Mnogim ljudima je svakodnevnica ono što je ova sestra navela kao  probleme i tu problem i poteškoću uopće i ne vide. Ovakvi ljudi sebi život otežavaju, i njima je jako teško biti u sopstvenoj koži. Vjernik ne smije biti negativan i treba da bude uvijek zadovoljan  Allahovom odredbom, jer je on svjestan da se u onome što je Gospodar odredio krije neka mudrost i da On, Milostivi i Mudri, ništa bez razloga nije dao. Onaj ko je ubijeđen u to, sve gleda sa pozitivnije strane, u svemu vidi neku mudrost i siguran je da je u svemu za njega dobro i zadovoljan je, jer će svaka, i najmanja poteškoća, da mu se isplati kod Gospodara. On ne kuka i ne jadikuje. Samo kaže: “Allahovi smo i Njemu ćemo se vratiti.”

On u problemu i iskušenju vidi milost od Allaha, zahvaljuje na tome što ga On nije zaboravio i što ga iskušenjima čisti od grijeha, zahvaljuje što ga nije zadesilo nešto mnogo gore i nešto što ne bi mogao podnijeti, i sve to ga čini jakim i snažnim, te je uvijek spreman da se suoči da poteškoćama u životu, i oslanja se na Allahova obećanja u časnom Kur’anu:  “…Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni!” (Ez-Zumer, 10)

Svakako će te snaći ono što je On odredio, i ma šta ti činio, to je neizbježno, pa  zato budi strpljiv. Ono što te jučer zadesilo, danas je već prošlo, ono što te danas zadesilo, sutra će već proći.

Ibn Kajjim kaže: “Da dunjaluk nije kuća iskušenja, na njemu ne bi bilo bolesti i nevolja i ne bi bio tegoban život poslanicima i dobrim ljudima; Adem, alejhis-selam, iskušan je i izveden je iz Dženneta; Nuh, alejhis-selam, plakao je tri stotine godina za svojim zalutalim narodom; Ibrahim, alejhis-selam, bačen je u vatru i iskušan je da li je spreman da zakolje svoga sina; Jakub, alejhis-selam, plakao je za svojim sinom Jusufom, alejhis-selam, dok nije izgubio vid; Musa, alejhis-selam, suprotstavlja se faraonu i od svoga naroda doživljava nedaće i izdaju; Isa, alejhis-selam, u teškim je iskušenjima i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, iskušan je neimaštinom, fizičkim zlostavljanjima i napadima, potpunom izolacijom i protjerivanjem iz Meke u Medinu. Svi poslanici su bili iskušani teškim iskušenjima. Da je dunjaluk stvoren samo za naslađivanje, mu’mini od toga ne bi imali veći dio.”

Ummu Sara Žužić