Iskustvo jedne Kanađanke

Mnogi se mogu zapitati zašto bi mlada, rođena u Kanadi, Kavkaska žena prihvatila religiju koja ne samo da navodno tlači ženu, već oduzima svu njezinu slobodu i neovisnost i tretira je kao građanku drugog reda. Odbacujem takve optužbe i postavljam im sljedeće pitanje. „Zašto je toliko žena koje su rođene i odgojene u takozvanim ‘civiliziranim’ društvima Kanade, SAD-a i Europe spremne odbaciti svoju slobodu i neovisnost da prigrle vjeru koja ih navodno tlači i široko se pretpostavlja da im nanosi štetu?”

Kao Kanađanka koja se vratila islamu, mogu samo iznijeti svoje osobno iskustvo i razloge odbacivanja ‘slobode’, za koju žene tvrde da je imaju u ovom društvu, u korist vjere koja istinski oslobađa žene dajući nam status i položaj koji je potpuno jedinstven u usporedbi s neislamskim.

Kao dijete koje je odrastalo u nereligioznom domu, često sam pitala roditelje postoji li Bog, tko je On i odakle je došao? Njihov odgovor je uvijek bio, vjeruj u ono što želiš vjerovati. Sjećam se kada sam imala šest ili sedam godina, pohađala sam nedjeljnu školu u crkvi s prijateljem. Nisam se osjećala ugodno u blizini druge djece, osjećala sam pritisak od strane učitelja i druge djece jer nisam znala ništa o Isusu. Osjećajući se tako, prestala sam ići u nedjeljnu školu i nastavila odrastati bez religije, bez znanja o Bogu, zbog čega sam se osjećala jako usamljeno.

Tek kad sam bila u srednjoj školi, naučila sam o vjeri na satu društvenih nauka i sjećam se kako nam je učiteljica rekla da žene u islamu nemaju prava, ženama je uskraćeno obrazovanje i kako se žene moraju pokoravati muškarcima, inače, muškarci ih mogu udarati i maltretirati.

Ovo me natjeralo  na razmišljanje

Bez obzira što je ova učiteljica rekla, nešto mi je u mislima stalno govorilo da to ne može biti istina. Ironično, otprilike u isto vrijeme kada sam ovo učila, srela sam muslimana, po imenu Khaled (koji je sada moj muž) na mjestu gdje sam radila i pitala ga o tome što je moja učiteljica rekla. Bio je šokiran kad je čuo da škole podučavaju ovo o islamu i rekao mi je da su sve to neistine. Kada sam o tome razgovarala sa svojom učiteljicom pred svojim kolegama, učiteljica mi je rekala da je moj izvor pogrešan, a ona ima informacije u svojim knjigama, inače nas ne bi podučavala ovim stvarima.

Moja učiteljica me je gledala kao glupu, međutim neki moji prijatelji su mi vjerovali. Nastavila sam razgovarati s Khaledom na poslu o muslimankama i bila sam vrlo znatiželjna o ulozi muslimanki. Moram priznati da se nisam slagala cijelo vrijeme s onim što je Khaled govorio, ali sam u to vrijeme bila nevjernik i nikada nisam u potpunosti razumjela što je islam. Uvijek sam bila fascinirana kako se muslimanke pokrivaju, uvijek se činilo da imaju odraz unutarnjeg mira na licima. Nikad ne bih pretpostavila da ću jednog dana biti jedna od onih žena koje su potpuno pokrivene.

Dvije godine kasnije, Khaled i ja smo se vjenčali i dobili naše prvo dijete, elhamdulillah. Godinu dana nakon rođenja mog drugog djeteta, počela sam se osjećati depresivno, osjećajući duhovnu prazninu. Osjećala sam da još nedostaje veliki dio mog života. Tada sam počela čitati o raznim religijama, a tek kada sam kupila prijevod Časnog Kur’ana, konačno sam shvatila pravi smisao života i da nitko nema pravo biti obožavan osim Allaha. Kur’an je odgovorio na sva pitanja koja sam tražila, a i na neka na koja nisam ni pomislila.

Tjedan dana prije Ramazana sam naučila klanjati, naučila napamet dvije sure i izgovorila šehadet. Više se nisam osjećala zalutalo i vjerovala sam u Allaha. Kada sam prvi put nosila maramu, osjećala sam mir i da sam zaštićena (i jesam) od svakog zla. Osjećala sam se mnogo bliže Allahu, jer je On odredio ženama u Plemenitom Kur’anu da se pokriju.

Moj muž i ja nikada nismo bili tako sretni kao otkako smo počeli oboje prakticirati islam. Moj život se puno promijenio otkako sam prihvatila islam (sve nabolje). Preporučam svima, bez obzira da li su muslimani, kršćani, židovi, hindusi, da uzmu primjerak Kur’ana i da pročitaju i razmisle.