Islam i savremena nauka – nemiješanje voda

Međutim Atlanski okean i Mediteransko more na mjestu Gibraltara, tu gdje se spajaju, bi trebala da imaju ista svojstva, ili barem u jednu ruku da imaju približno jednak nivo soli, gustine i oblike života u njima. Međutim, oni imaju drugačiju strukturu čak u mjestima gdje se približavaju (spajaju). Prema našim istraživanjima, mi smo došli do rezultata koji su nas zapanjili: postoji neka vrsta vodene pregrade na mjestima gdje se spajaju, koja ne dozvoljavala morima da se miješaju…

“Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju” (Prijevod Kur’ana, 55:19-20) Ovaj ajet ima nevjerovatno značenje. Ovaj ajet nam govori da se mora ne miješaju jedna sa drugima unatoč silnim olujama i velikim valovima. Nauka je potvrdila ove ajete, ajete od prije 1400 godina, i samim tim potvrdila da Kur’an ne može biti od nikoga, osim od Svemogućeg Allaha.

Francuski naučnik, koji je istraživao mora, kapetan Jacques Cousteau, koji je poznat po svojim podmorskim istraživanjima, objasnio je rezultate svojih istraživanja o vodenoj barijeri na sljedeći način: “Istraživali smo tvrdnje nekih istraživača koji su izjavili da se postoje neke barijere koje razdvajaju različite mase (gustine) različitih mora, jedne od drugih. Kao rezultat različitih istraživanja, vidjeli smo da Mediteransko more ima neobično prirodan nivo soli i gustinu. A u isto vrijeme ima i specifične oblike života. Potom kada smo analizirali masu vode u Atlanskom okeanu, i time smo zaključili da je potpuno različita od (vode) Mediteranskog mora. Međutim Atlanski okean i Mediteransko more na mjestu Gibraltara, tu gdje se spajaju, bi trebala da imaju ista svojstva, ili barem u jednu ruku da imaju približno jednak nivo soli, gustine i oblike života u njima.

Međutim, oni imaju drugačiju strukturu čak u mjestima gdje se približavaju (spajaju). Prema našim istraživanjima, mi smo došli do rezultata koji su nas zapanjili: postoji neka vrsta vodene pregrade na mjestima gdje se spajaju, koja ne dozvoljavala morima da se miješaju. Ista vrsta vodene barijere je pronađena od strane njemačkih naučnika 1962. godine, kod Bab al-Mandaba, gdje se spajaju vode Adenskog zaliva i Crvenog mora. U našim kasnijim istraživanjima, svjedočili smo postojanju iste vrste vodenih barijera kod svih mjesta gdje se spajaju mora koja imaju različite osobine.”

Ova zapanjujuća činjenica, koja je zadivila kapetana Cousteau, o morima koja se ne miješaju, iako se ona spajaju nalazi se u Kur’an još od prije 14. stoljeća: “Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju” (Prijevod Kur’ana, 55:19-20)

Još jedna vrsta vodene barijere je viđena na zaljevima i deltama gdje se slatke vode ulijevaju u mora. Rijeke koje imaju najveću šansu da se miješaju jedne u druge, zbog njihovih površinskih struja i struja na dnu rijeka one se nikada ne miješaju sa slanim vodama tamo gdje se ulijevaju u njih. Da Allah nije uspostavio zakon nemiješanja ovih voda, slatke riječne vode bi se miješale sa slanim vodama i sva živa bića na Zemlji bi bila uništena (bi nestala)

Kur’an privlači pozornost na čudo nemiješanja slatke i slane vode u sljedećem ajetu: “On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.” (Prijevod Kur’ana, 25:53)

Činjenica da se različita mora ne miješaju i da slatke i slane vode ne miješaju pokazuju nam neograničenu Allahovu moć; to je izraženo prije 1400 godina u Kur’an, i to dokazuje da su to Allahove riječi, riječi Stvoritelja svega. Nemoguće je da se ove informacije baziraju na ličnim istraživanjima čovjeka (neka je mir na njega) koji je živio prije 14. stoljeća; također je nemoguće da ovo bude otkriveno od ljudi koji su živjela u to vrijeme. Nemoguće je za čovjeka da otkrije tako nešto u 7. stoljeću, a što je tek otkriveno u 20. stoljeću uz pomoć savremene nauke.Dakle, Kur’an ne može biti riječ čovjeka. To je Allahov govor, govor Stvoritelja zemlje i nebesa.

Izvor teksta: http://www.questionsonislam.com