Islam je vjera koja zahtijeva aktivnost

Često u našem društvu, ali i u islamskom svijetu, postoji koncept pogrešnog razumijevanja tevekkula, pouzdanja u Uzvišenog Allaha. Nažalost, pesimizam i lijenost su sve prisutniji među vjernicima, uz riječi „Oslanjam se na Allaha.“

Naravno da uspjeha nema bez pomoći i odredbe Uzvišenog Allaha, ali to nikako ne znači da naša akcija, naša djela, trebaju izostati.

U suri Hud, u 88. ajetu, Uzvišeni Allah spominje riječi Poslanika Šuajba, alejhisselam: “Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” Iz ovog ajeta jasno vidimo da Šuajb, alejhisselam, nije sjedeći maštao u uspjehu, već je ispunio dva ključna koraka do uspjeha: trud i oslonac na Allaha.

Da Uzvišeni Allah zahtjeva da budemo aktivni, da radimo, da se trudimo, govori više kur’anskog ajeta i kazivanja. Jedan od takvih ajeta je u imperativu (naredba) svakom od nas:

„I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti.’“ (sura Et-Tewba, 105)

Također, kroz kur’anske kazivanja o poslanicima, dočarati ćemo potrebu da svako od nas radi, trudi se, čini ono što je do njega, te se uz svoj trud osloni na Allaha.

• Počet ćemo sa kazivanjem o Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi wa sellem. U suri El-Muddesir (1. i 2. ajet), Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, kaže:

„O ti pokriveni! Ustaj i opominji!“

Ovi ajeti su mu bili poziv na aktivnost, djelovanje, prestanak mirovanja i razmišljanja, povlačenja. Ajeti su mekanski, i njihova rima je snažna. Zvučnost jasna, imperativna, odsječna.

Kada naiđemo na neko životno iskušenje, kada nam nešto ne ide kako želimo, možemo, ili se predati očaju, tugovanju, brizi i potonuti u takav svijet pesimizma, ili se otrgnuti, „ustati“ i suočiti sa svim nevoljama, trudeći se, radeći i tražeći pomoć od Uzvišenog Allaha.

• Drugi događaj jeste primjer kazivanja o Jusufu, alejhisselam: Uzvišeni Allah je mogao vratiti Jakubu, alejhisselam, vid bez ikakve intervencije čovjeka, međutim, Jusuf, alejhisselam, braći daje košulju i zahtijeva da je stave njegovom ocu na lice:

„Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi dovedite!“ (sura Jusuf, 93)

• Kazivanje i Ejjubu, alejhisselam, daje nam snažnu poruku, i u najvećoj slabosti potrebno je da učinimo korake koje možemo poduzeti i učiniti. Nakon teške bolesti i velike iznemoglosti, Allah naređuje Ejjubu, alejhisselam: „Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!“ (sura Sad, 42)

Zar Uzvišeni i Svemogući Allah nije mogao dati da voda poteče i bez udarca Ejjubove noge?!

• U suri Eš-Šu’ara, u 63. ajetu, govoreći o Musau, alejhisselam i izlasku Jevreja iz Egipta, Uzvišeni Allah kaže: „I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!”, i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.“

Ispred more, iza vojska. Bezizlaz. Uzvišeni Allah poručuje: uradi, pokreni se, djeluj.

• Kazivanje o hazreti Merjemi je također jedno od vrlo inspirativnih kazivanja. Porođajni bolovi su tako jaki da u određenim momentima hazreti Merjema sebi priziva smrt. Uzvišeni Allah je, bez imalo sumnje, mogao dati da joj hurme same propadaju oko nje, međutim, objavio joj je: „Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.“ (sura Merjem, 25)

Makar ti i bilo teško, pokreni se, djeluj. Vjerniku ne priliči pesimizam, nerad i lijenost. Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, se na više mjesta u dovama utjecao Allahu od lijenosti. Ne dozvolimo sebi da svoje lične nedostatke skrivamo iza vjere. Tek kada uradimo sve što je do nas, tek tada možemo reći da je naš uspjeh ili neuspjeh Allahov kader. Da je tako suđeno.

Islam je vjera koja zahtijeva aktivnost. Budimo aktivni, i oslonimo se na Onog bez čije pomoći uspjeha nema.