Islam – vjera zasnovana na znanju
Islam kao cjeloviti sistem mišljenja i načina života sastoji se od imana (vjere ili vjerovanja), islama (pokornosti) i ihsana (sveobuhvatne izvrsnosti). Ova je trijada nedjeljiva. Nedostatak bilo koje od tri komponente ozbiljno potkopava nečiju povezanost s vjerom islamom. Duša islama je odgovarajuće znanje. Pogotovo u današnje vrijeme, mnoge stvari koje se odvijaju u ime znanja su obične zablude i laži. Znanje se mijenja za neznanje, sigurnost za sumnju, a istina za prevaru
Autentično znanje može biti samo ono koje čovjeka približava njegovom Stvoritelju i samom sebi. To je svjetionik koji osvjetljava put prema samoispunjenju. Ukratko, znanje ima za cilj učiniti ljude boljim muškarcima i ženama i učiniti ovu zemlju boljim mjestom.
Znanje treba da prethodi imanu , islamu i ihsanu. Pod povoljnim okolnostima, očekuje se da će njih troje zajedno rasti prema duhovnom idealu, nadahnjujući se međusobnim posebnostima i oslanjajući se na međusobnu konceptualnu i operativnu snagu.
Nema islama bez znanja
Nema islama bez znanja, kao što nema istinskog i čestitog znanja bez islama.
Islamski sustav vjerovanja ne temelji se na neuvjerljivim i nedokazanim premisama, niti su njihova volja, misli i životi podređeni njihovom jedinom Stvoritelju i Gospodaru zbog nekih oblika ritualizma, iracionalnih tradicija predaka ili jednostavno zbog njihovog straha od nepoznatog (ksenofobija); niti su etički standardi muslimana rezultat nekih uskogrudnih i predrasudama punih društveno-kulturnih normi (etički relativizam) koje su u koliziji sa zdravim razumom.
Naprotiv, pravi muslimani vjeruju i imaju čvrstu vjeru (iman) jer znaju istinu. Oni su potpuno svjesni, posjeduju znanje i apsolutno su sigurni o Uzvišenom Allahu i svim komponentama Njegovog stvaranja.
Oni su u tom stanju zahvaljujući integraciji objavljenog znanja – koje je u obliku Kur’ana i Poslanikovog sunneta – i konvencionalnog znanja.
Znanje prije djela
Postoji nekoliko ajeta u Kur’anu gdje je znanje ispred djela, iz čega postaje očigledan status i uloga znanja u islamu. U tim ajetima znanje se često tumači kao sredstvo poboljšanja i učvršćivanja. Mi muslimani se pokoravamo Uzvišenom Allahu jer, s obzirom na to da je Allah konačna istina i stvarnost, trebamo biti pragmatični i graditi odnose koji ovise o integritetu, zdravom razumu i reciprocitetu.
Mi obožavajmo Allaha zato što je On istinit i stvaran, konačan i vječan, a Allahovi dokazi su svuda oko nas. Dakle ključ je sveobuhvatna svijest, razumijevanje i uvažavanje.
Sve ovo je na neki način bio razlog zašto su prve objavljene riječi mudrosti i upute Poslaniku Muhamedu , sallallahu alejhi ve sellem , bile riječi koje treba čitati (izgovarati i objavljivati) u ime Gospodara koji je stvorio sve što postoji. „Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara.“ (El-Alek, 1.)
Konačno, od muslimana se traži da se priklone najvišim standardima ponašanja jer znaju tko je tko u egzistencijalnoj hijerarhiji. Mi trebamo znati životna mjerila i vrijednosti.
Izvor: www.aboutislam.net