Istinita priča

“Zovem se Abdurrahman i sutdent sam trece godine na Pravnom fakultetu. Uvijek sam puno volio sport i moja porodica me podsticala na to. Visok sam i bila mi je zelja da postanem kosarkas. Sanjao sam da postanem zvijezda. Ali ono sto se desilo jeste da: kada sam otisao u jedan od vecih klubova, glavni kriterij po kom su tamo vrjednovali ljude bio je materijalno bogatstvo.

Naravno, to je na mene mnogo utjecalo, pa je sva moja zelja bila da postanem kao oni, da budem na njihovom stepenu. Poceo sam posjecivati mjesta gdje se okupljaju mladi ljudi idruziti se sa momcima i djevojkama. Cesto smo organizovali trke autima. Malo po malo poceo sam propadati – prvo obicne cigarete, a onda mi je jednom prilikom drug dao “drugaciju” cigaretu. I tako sam poceo uzimati drogu.

Otisao sam na fakultet i vidio sam veoma cudnu sliku zajednice. Omladinu ne interesuje obrazovanje. Sve sto je zanimalo tu omladinu jeste moda i izlasci do kasno. I naravno, plakao sam i bio tuzan jer nisam mogao sebi priustiti odjecu kao sto oni oblace i izlaziti gdje oni izlaze. Volio sam se s njima druziti, pa sam razmisljao kako da nabavim novac za izlaske sa njima. Tako sam se sve vise upoznavao sa omladinom iz te klase – propale, kojoj je jedini cilj u zivotu bio izgled i novac.

Jednom od tih momaka sam ispricao svoje materijane probleme. Rekao mi je da je njegov slucaj isti kao i moj, ali da on zna kako da dodjemo do novca. Ja sam vjezbao bodi – bilding i tijelo mi je razvijeno i ljiepo izgledam, pa me je taj mladic poceo upoznavati sa ljudima koji imaju mnogo novca. Poceo sam raditi kod njih kao bodigard-cuvar.

I zahvaljujuci tome, poceo sam prisustvovati sjelima o kakvima nisam ni sanjao. POceo sam piti alkohol, uzimati drogu i to je trajalo tri godine. Moje zdravlje je pocelo postepeno propadati. Ponasao sam se veoma cudno POceo sam se svadjati sa svim tim ljudima. Cak se i moja odjeca, kojom sam se ponosio i oholio, pocela kidati. Svakim danom je bilo sve vise stvari koje nisam mogao popraviti.

Bilo je oko tri sata ujutro, a ja sam sjedio u nasoj porodicnoj kuci. Gledao sam u zidove sobe i govorio sebi: zasto sam se uzoholio? Zasto sam zaboravio i potcijenio mjesto gdje sam se rodio? Ovo je soba u kojoj sam svoje djetinjstvo proveo. Pozelio sam ovaj jednostavniji nacin zivota. POzelio sam da budem sa svojom porodicom i rodjacima. “Zasto si me stvorio, Gospodaru?”- povikah. Tako mi Allaha, swt, u tom trenutku sam na radiju cuo ajet koji me je cijelog uzdrmao. A to je ajet u kome Uzviseni kaze:

“Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju”

Odjednom, pao sam na sedzdu, jer nisam u tom trenutku mogao nista drugo uciniti. Zestoko sam plakao. Mozda nisam ustajao sa te sedzde sve dok nije nastupila zora. Ustao sam, okupao se i uzeo abdest. Osjetio sam veoma cudan osjecaj. Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva. Shvatio sam zasto sam stalno osjecao tjeskobu u sebi, kao da se gusim.

Zasigurno mi je potrebna blizina Allahova, swt, a bio sam tako daleko od Njega. U tom trenutku sam osjetio da je svjetlo pocelo obasjavati moj zivot. Zavjetovao sam se da cu na svaki grijeh kojeg pocinim uzvratiti cinjenjem pokornosti Allahu, swt. Znaci, ako ispusim cigaru za to cu postiti dan. Osjetio sam kako svoju licnost iznova gradim i jacam svoju volju. I, evo, proslo je dvije godine kako zivim tim novim zivotom. Ne zelim se udaljiti od dzamije i molim Allaha da me ucvrsti na tom putu.

SubhanAllah – Neka je slava Allahu, swt.”

Ucenjaci imaju lijepu izreku: “Kao sto tijelo osjeca glad za hranom, tako i dusa osjeca glad i cezne za Bozijom ljubavlju.”

Abdurrahman je na to ukazao recenicom: “Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva.” Ovo je istinsko pokajanje

– Kakva su osjecanja Abdurrahmane, prvog dana povratka Allahu Uzvisenom?

“Prvo sto sam osjetio jeste da zelim da umrem, jer ja ne zasluzujem da zivim. To je zbog toga sto sam se mnogo kajao za svoja djela. Shvatio sam da u prijasnjem zivotu nisam nikada osjetio uzitak, mada sam mislio da uzivam u svom zivotu i da se provodim.

Kada sam cuo ajet, a ni danas jos nisam siguran kako sam ga cuo, pronasao sam u sebi veliku snagu i siguru odluku da nadoknadim sve sto sam propustio. Da nadoknadim ono sto sam propustio prema Allahu, swt. Osjetio sam kao da mi nedostaje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bio sam siguran da imam jaku licnost, jer sam bio covjek razvijenog tijela, igrao sam ulogu covjeka savrsenog tijela. Mislio sam da je dovoljno da samo pogledam nekog, pa da se taj neko mene uplasi, a ako pogledam djevojku, da ce ona pozeljet da razgovara sa mnom. Ali istina je da sam bio slab iznutra.

Znaci nisam imao svoj stav, nisam sebe i svoju strast mogao zaustaviti kada je trebalo ili uraditi suprotno od onoga sto su moji prohtjevi zahtjevali. Nisam kod sebe imao snagu i odlucnost. Ali nakon sto sam se povratio Allahu, swt, otkrio sam da sam ja kao malo izgubljeno dijete kome treba neko pokazati gdje je njegova porodica; treba ovo dijete odgojiti i naviknuti ga na stvari koje ne razumije.

Rekao bih: “Hocu da postim sutra”, a dijete u meni bi pocelo plakati: “Kako ces kad imas posao, studije i drugo?” Ali nisam slusao svoju strast, jer sam znao da kada ona place u tom poslu stanuje “dobro”. Bio sam toliko odlucan u pokornosti da sam otkrio kod sebe stvari koje nisam znao: veliki izvor snage skrivene u meni.”

El-hamdulillah – Hvala Allahu, swt, na tome!

Uistinu dok je Abdurrahman izlagao svoja osjecanja, osjetio sam u svom srcu smirenost, rahatluk i hladnocu. A sve to od silnog utjecaja na moju misao o velicini Allahove milosti.

Allah, swt, je objavio Davudu, a.s.:

“O Davude, kada bi znali oni koji se od Mene okrecu za Moju ceznju za njihovim povratkom Meni i za Moju zelju da se pokaju, istopili bi se od ceznje za Mnom. O Davude, ovo je Moja zelja onima koji se okrecu od Mene, a kakva je tek Moja ljubav prema onima koji hrle Meni.“