Istinita priča

Zovem se Serif i zelim vam ispricati svoje iskustvo. Zivio sam kao i vecina mladih ljudi, zivotom bez brige i razmisljanja ni o cemu. Radio sam ono sto bih pozelio, bilo kada i bilo gdje. Mozda je moj prvobitni odgoj u jednoj mjeri bio islamski, jer je moja porodica pazila na vjerski odgoj i pridrzavala se vjerskih principa. Tako sam odgojen – da budem moralan, povjerljiv, da cuvam vjeru, obavljam namaz, sve dok nisam odrastao i moja se licnost, posredstvom raznih uticaja, potpuno promjenila. Od tih…

…stvari, koje su na mene utjecala, jeste i skola. Bio sam u skoli za jezike, i u toj skoli su ucenici radili puno neprimjernih stvari: psovali profesore, pusili cigarete, provodili vrijeme sa djevojkama – i ovaka licnost je bila omiljena u skoli. Krenuo sam ovakim putem u srednju skolu, a potom i na fakultet.

Radio sam sve sto se od pogresnih stvari moze zamisliti i sve sto moze dovesti do problema sa porodicom i policijom. Ali, u tom takvom zivotu nisam osjecao nikakvu slast i srecu. Bojao sam se da ce mi Allah swt uzeti dusu dok spavam, da cu umrijeti grjesan zbog ovakvog nacina zivota.

Zatim desilo se puno stvari koje su me natjerale da razmislim o svom zivotu i stanju u kojem se nalazim. Imao sam udes, zajedno sa prijateljem. Bio je zestok udes u kojem smo zamalo poginuli, i imali smo vise operacija zbog posljedica tog udesa. Nakon ovog dogadjaja otac mi je rekao.” Ti meni svojim ponasanjem neces koristiti, niti stetiti. Ako budes zivio kao dobar covjek i vjernik, ti ces imati koristi, a ako budes zivio losim zivotom, umrijet ces na onome na cemu si”.

I stvarno, poslije ovog razgovora obracunao sam se sam sa sobom. Pokusao sam se pridrzavati vjerskih propisa u periodu od tri mjeseca. Ali, nazalost, oko mene nije bilo prijatelja koji bi mi u tome pomogli. Svi moji prijatelji su bili kao ja, onaj ”JA” sto sam bio doskora i, nazalost, ucinili su da ponovo skrenem sa Pravog puta i posrnem.

Nakon ovog posrnuca, desilo se nekoliko dogadjaja. Kao da mi je Allah dz.s. davao upozorenja. Umro je jedan moj prijatelj mojih godina prilikom sobracajne nesrece. Drugi prijatelj je umro tako sto je pao u otvor za lift. Tako se desio lanac, za mene cudnih dogadjaja; umirala je jedna po jedna osoba bliska meni. Osjetio sam da je i na mene dosao red, posebno kada je umro jos jedan moj prijatelj zbog visokog procenta droge u tijelu, a drzali smo ga za najjaceg medju nama.

Donijeli su njegovo tijelo, a ja sam ga vidio onako opruzenog, la havle ve la kuvete illa billah, rasporenih prsa i glave, kako ne moze da uzvrati, niti sebe da odbrani. Potrersla me ova scena, posebno kada sam zamislio razgovor izmedju njega i meleka kada su mu uzimali dusu. Odlucio sam sebe izbaviti iz zivota kakvog sam vodio i pokusati uzeti pouku iz upozorenja koje mi je Allah dz.s. poslao.

Poceo sam se druziti sa grupom poznanika koji su se pridrzavali vjerskih propisa. Oni su svakog ponedeljka isli na predavanje u jednu dzamiju. U pocetku sam odbijao da idem na predavanja i nisam imao lijepo misljenje o tim momcima, ali sam jednog dana, ipak, sa njima prisustvovao jednom predavanju.

Bio je ovo `novi pocetak´ otkako sam odlucio da u potpunosti svoj zivot promjenim. Upoznavao sam omladinu koja se pridrzava propisa vjere i poceo sam da mjenjam misljenje o njima. Prvo predavanje koje sam cuo o islamu drzao je je jedan veoma uredan covjek, stalno se smjeskao i iznosio lijepe primjere iz zivota Allahovog Poslanika saws. Tumacio je hadise, govorio o buducem svijetu, smrti i polaganju racuna. Ova predavanja su odgovarala stanju i zivotnoj situaciji kroz koju sam prolazio, pa su uveliko na mene utjecala ova predavanja.

Nakon predavanja moji novi prijatelji su me upoznali sa ostalim mladicima. Vidio sam da su oni predivna ekipa, sastaju se, druze, igraju zajedno futbal, zajedno idu na predavanja, idu na vecere. Vidio sam kako je njihov zivot lijep i nije tezak i kompliciran kao sto sam ranije mislio. Oni obavljaju namaz i bave se sportom, slusaju predavanja i obilaze jedni druge. Zive svoj zivot na jedan lijep nacin i svoje slobodno vrijeme ispunjavaju predivnim aktivnostima.

Odlucio sam da budem kao i oni, jer nisam nista losiji od njih. Poceo sam stalno prisustvovati predavanjima i uciti Kur’an. Poceo sam spoznavati kako treba zivjeti. Uvidio sam da nije tesko i da je ovakav nacin zivota ono sto Allah dz.s. zeli od nas, te da tako treba zivjeti da bismo, ako nas u bilo kojem casu smrt zadesi, bili spremni da se sretnemo sa nasim Gospodarom swt , a ko zeli da se susretne sa Allahom dz.s. – i Allah swt zeli da se susretne sa njim.

Iz knjige ”Govor srca” – Amr Halid