Iz Poslanikove, s.a.w.s., medicine: Đumbir i kurkuma…

Zingiber officinale, ili đumbir, te Curcuma longa, ili kurkuma, dva su začina nevjerojatnih ljekovitih svojstava. Oba potječu iz iste porodice biljaka, ljiljana – Zingiberacae, a njihova važnost u svakodnevnoj prehrani spomenuta je i riječima Uzvišenoga Gospodara u Kur’anu. O tome ćemo pisati detaljnije u tekstu ispod, ali je fascinantna činjenica da nam svaki lijek, zapravo, dolazi iz prirode i skoro uvijek nam je nadomak ruke. Ono što su koristili naraštaji vijekovima prije našeg postojanja, danas najčešće tretiramo s nevjericom, jer smo, nažalost, instrumentalizirani potrošačkim čipovima na određene ‘brendove’.

Slijedi detaljan opis đumbira i kurkume. Nadamo se poticanju okretanja medicini Allahovoga Miljenika, Muhammeda, a.s., a ne vjerovanju samo i isključivo u farmaceutske magične pilule.

ĐUMBIR

Od svog nastanka do danas, đumbir je u svijetu najčešće uzgajana biljka. Naziv ‘đumbir’ dao mu je engleski botaničar William Roscoe (1753-1831) i publicirao ga je 1807. godine. Svjedočanstva o ljekovitosti ove biljke i njegovom gospodarskom značaju datiraju nešto više od pet hiljada godina i zabilježena su u staroj grčkoj književnosti. Tako je čak 200 g. pr.n.e. drevna književnost s Bliskog istoka, Azije i Europe pisala o njegovom utjecaju. Koliko je đumbir tada bio tražen i važan govori njegova cijena, gdje se za nekoliko grama đumbira davala vrijednost jedne ovce. Stoga je bio povezan sa simbolom bogatstva i moći. U istraživačkim radovima Marka Pola i Vasco da Gama datiraju prvi konkretniji, nama dostupni radovi o đumbiru. Ovi istraživači su zapravo i vratili đumbir u Europu iz zemalja Dalekog Istoga, pošto je isti nestao sa europskog podneblja padom Rimskog carstva. Ova biljka je podrijetlom iz Kine, ali sada se uzgaja u mnogim zemljama, uključujući Aziju, Indiju, Afriku i Karipske otoke.

Kroz historiju, posebno u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj Ayuverdijskoj medicini, đumbir ima posebno mjesto među začinima, te se vrednuje kao duhovni napitak i afrodizijak. Oni su ga stavljali na pijedestal posebnog lijeka poslanog kao dar za ozdravljenje od Boga. Kineske farmakopeje smatraju da će dugoročno korištenje svježeg đumbira imati poseban spiritualni efekt u molitvama. No, njegovo najvažnije svojstvo kroz povijest provlači se kroz notu afrodizijaka. Popis literature đumbira kao afrodizijačkog tonika je impresivan, uključujući i potvrdu od strane grčkog Dioskorida i citata u Arabiji  iz „Hiljadu i jedne noći“. Osim toga Talijansko glasovito Sveučilište u Salernu je propisalo da je pravilo za sretan život u starosti  „jesti đumbir, da bi se voljeli i bili voljeni kao u mladosti.“ Njegova moć u tome smislu se povezuje sa aktivnim tvarima koje djeluju pri balansiranju hormona, poboljšanom protoku krvi, energetskom pojačivaču. Detaljnije o tome i zdravstvenim koristima korištenja đumbira opisano je u tekstu ispod.

Osim toga, đumbir ima izrazita probavna svojstva. Tako je Konfucije još 500 g. pr.n.e. napisao da bez đumbira nikada nije jeo. U poznatom je djelu „De Materia Medica“ zabilježeno da đumbir “grije i omekšava želudac”. Gotovo je svaka kultura zabilježila ovo svojstvo đumbira.

U islamu i medicini Poslanika Muhammeda, a.s., ali i u svakodnevnoj prehrani svakoga čovjeka, osobito muslimana, đumbir bi trebao zauzimati visoko mjesto. Razlog su riječi Uzvišenog Gospodara: „U njemu će iz čase piće đumbirom začinjeno piti, sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvat“ (Kur’an, Al-Insan/Ed-Dehr, 17-18). Ovaj ajet opisuje Džennetske ljepote, a značaj džumbira ovdje je začin Džennetskoga pića. Njegova naučna svojstva, kao i svojstva ostalih biljaka iz ove porodice otkrivaju se tek vijekovima nakon objave. Iako se interes za njegovo istraživanje javlja tek unazad desetak godina i istraživanja su prilično nedovoljna, donosimo pregled dosad objavljenih značajnijih naučnih rezultata.

Hemijski sastav đumbira

Đumbir (lat. Zingiber officinale) je trajna, višegodišnja gomoljasta biljka iz porodice ljiljana (Zingiberacae) poznata po svome korijenju. Stručak mu je lisnat, tanak i raste do 60 cm u visinu. Listovi su istaknuti, linearno raspoređeni, dugi oko 20 cm, a široki do 2 cm.

Njegov poseban miris posljedica je prisutnosti ketona, koji primarno imaju nevjerojatne zdravstvene koristi i predmet su sve većeg naučnog istraživanja. Glavni dio đumbira koji se konzumira i sadrži najvećim dijelom aktivne tvari čini njegov korijen. Zapravo, dio korijena u kojem se nalaze aktivne tvari naziva se rhizom.

Đumbir se koristi u brojnim oblicima, uključujući svježi, sušeni, ukiseljeni, kristalizirani, kandirani đumbir, te u obliku praha. Okus je pomalo ljut i slatkast, s jakim i prepoznatljivim aromama. Koncentracija eteričnih ulja povećava se kako đumbir stari i, stoga, izgled rhizoma određuje vrijeme kada se bere. Đumbir se obično kiseli u slatkome octu, a ovaj oblik se koristi za pripremu sušija. Đumbir se bere u starosti od 8 do 9 mjeseci. Potom se korijen usitnjava i suši i u tome obliku ga najčešće koristimo danas.

U pogledu hemijskog sastava đumbira može se reći da je on prava enigma. Naime, analitičkim postupcima otkriveno je najmanje 115 aktivnih sastojaka u svježem i sušenom đumbiru. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1-3%. Gingerol tokom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.

Korijen đumbira  – rhizoma u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g. Zapravo sâm korijen đumbira najvećim dijelom čine ugljikohidrati, čak do 50%. Masti su 6-8% od čega najznačajnije slobodne masne kiseline (palmitinska, oleinska, linoleinska, kaprilna, laurenska, miristinska, pentadekanska, heptadekanska, stearinska, linolenska i arahidonska kiselina), trigliceridi, fosfatična kiselina, lecitin, gingerglikolipid A, B i C.

Od proteina prisutnih u đumbiru značajne su aminokiseline (arginin, asparaginska kiselina, cistein, glicini, isoleucin, leucin, serin, treonin i valin).

Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamine B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin. Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari.

Zdravstvene koristi konzumiranja đumbira

 Znanstveno je dokazano da se đumbir i njegovi metaboliti najviše nakupljaju u probavnom traktu. Stoga ga se prvotno povezuje s probavom. Osim toga, koristi se za liječenje i prevenciju doslovno svega, od prehlade do raka. Kako je već istaknuto prethodno, tek u posljednjih nekoliko godina pokrenuta su naučna istraživanja usredotočena na mehanizme i ljekovitost djelovanja đumbira i njegovih različitih dijelova. Tako je dokazano njegovo antioksidativno, protuupalno, te antikancerogeno svojstvo. Također djeluje kao izrazit lijek protiv mučnine – osobito kod trudnica, te cijelog niza bolesti: oksidativni stres, prehlada, astma, demencija, dijabetes, ulcerativni kolitis, kardiovaskularne bolesti, povišen kolesterol, itd. Navesti ćemo najznačajnije zdravstvene koristi đumbira utemeljene naučnim istraživanjima.

1. Diuretik

Istraživanje koje je proveo Daswani et al.¹ 2010., a koje se tiče djelovanja đumbira na gram negativne bakterije koje često koloniziraju epitelne stanice, ili drugih patogena koje luče enterotoksine, dovelo je do zanimljivih zaključaka. Prvo, đumbir inhibira lučenje kolera toksina. Ovo saznanje daje velike mogućnosti kod tretiranja, ali i prevencije kolere u zemljama s visokim rizikom pojavnosti. A drugo, onemogućava kolonizaciju Escherichiae coli u mokraćni mjehur i na taj način bakterija izlazi van iz organizma. Ovo otkriće je uvelike doprinijelo bolesnicima koji su skloni urino infekcijama, jer se do sada ovo svojstvo diuretika pripisivalo brusnici.

Napomena:

¹ kratica et al. označava grupu naučnika koji su potpisani pod navedenim istraživanjem. Ista se koristi i u sljedećim navodima kako bi se izbjeglo pisanje svakoga pojedinačno.

2. Anti-dijabetička i hipolipidna aktivnost

Istraživanje koje je proveo Al-Amin et al. 2006. dokazalo je da doza od 500 mg/kg svježeg đumbira značajno doprinosi snižavanju razine šećera u krvi i holesterola kod oboljelih. Također je uočen pad razine proteina u mokraći. U drugoj studiji učinjenoj 2011. od strane Jafri et al. dokazano je da je taj tretman potrebno koristiti oko 42 dana. Navaei et al. je 2008. proveo istraživanje na bolesnicima s povećanom koncentracijom lipida u krvi. Jednoj grupi je davao kapsule od đumbira u koncentraciji od 3 g dnevno, a druga grupa je dobivala placebo laktoza kapsule. Rezultati su pokazali značajno smanjenje lipida u krvi kod pacijenata koji su dobivali kapsule od đumbira.

3. Protuupalna svojstva

Značajnu protuupalnu moć đumbira pokazao je 2006. Vendruscolo et al. dokazavši da konzumiranje bilo koje oblika đumbira značajno doprinosi smanjenju upalnog procesa u organizmu.

4. Antioksidativna svojstva

Al-Katib et al. 2009. je proučavao antioksidativnu moć eteričnih ulja (navedenih komponenti) đumbira. U stanicama je in vitro izazvao oksidativni stres tretirajući ih s vodikovim peroksidom (H₂O₂).  Došlo je do oslobađanja velike količine slobodnih radikala. Stanice je potom tretirao osušenim đumbirom. Đumbir je u potpunosti uništio slobodne radikale i pojačao antioksidativnu sposobnost stanica.

5. Antibakterijska aktivnost

Karteek et al. je 2012. tretirao pet vrsta bakterija različitim biljkama, a između ostalog i ekstraktom đumbira. Tretirao je E. coli, Bacillus suptilis, Staphylococcus aureus, Psudomonas aeruginosa i Proteus vulgaris. Dokazao je inhibitorna svojstva đumbira u rastu ovih bakterija koje danas predstavljaju upravo one rezistentne na sve veći broj antibiotika.

6. Antiparazitarna aktivnost

U eksperimentalnoj studiji koju je 2012. sproveo Forouzan et al., proučavana je protu parazitarna aktivnost đumbira na parazite, točnije pijavicu Limnatis nilotica. Tretiranjem pijavice s đumbirom i popratno klorinom, formalinom i savlonom 30 minuta pokazalo je smrtnost pijavice već 5 minuta nakon tretmana. Ova studija daje iznimnu mogućnost za tretiranje parazitarnih bolesti đumbirom.

7. Antidepresiv

U studiji učinjenoj 2012. od strane Pratap R et al. dokazano je da đumbir ima jednak antidepresivni učinak – kao skupina lijekova koji se koriste kao antidepresivi.

8. Reproduktivni sistem

Saeid et al. je 2011. proučavao utjecaj đumbira na reproduktivni sistem. Došao je do zapanjujućih rezultata, te potvrdio tezu da je đumbir afrodizijak. Đumbir, naime, dovodi do povećanja mase testisa kod muškaraca, povećava količini ejakuliranog sjemena, povećava koncentraciju spermatozoida po 1 ml sjemena, njihovu pokretljivost i sposobnost oplodnje. U plazmi sjemena se povećava količina holesterola, proteina i šećera. U krvi dolazi do pojačanja testosterona i FSH. Ova svojstva se povezuju sa antioksidativnom moći đumbira, ali i androgenim aktivnostima i utjecajima na spolne žlijezde.

9. Gastroprotektivna aktivnost

Iznimni pozitivni utjecaj đumbira i njegovu zaštitnu ulogu na sluznicu želudca proučavao je Nanjundaiah et al. 2011. pri čemu je otkrio kako đumbir blokira H⁺ i K⁺ ATP pumpu u želudcu. Posljedično se smanjuje produkcija želučane kiseline ali inhibira i rast Helicobacter pylori, uzročnik čira želudca.

• Kardioprotektivna i antiaterosklerozna aktivnost

Ansati et al. je 2006. dokazao pozitivno djelovanje đumbira kao antioksidanta na mišić srca, miokard. Barnes et al. je 2007. istraživao mogućnost liječenja ateroskleroze đumbirom. I u ovom slučaju njegova antioksidativna sposobnost rezultira pozitivnim učincima kod liječenja, ali i prevencije ove bolesti.

• Anti kancerogena aktivnost

Sve veći broj istraživača fokusira se na otkrivanje aktivnih sastojaka u đumbiru koji doprinose prevenciji i liječenju pacijenata oboljelih od karcinoma. Utjecaj đumbira na karcinom istraživan je u brojnim studijama, a fokusirane su na limfon, hematom, kolorektalni karcinom, karcinom dojke, kože, jetre i krvnih stanica. Mehanizam djelovanja aktivnih sastojaka đumbira na karcinom sastoji se u sposobnosti da inducira određene mehanizme inhibicije rasta karcinoma, što je svakako tema za sebe i zahtjeva poseban članak.

Cijeli je niz studija koje su učinjene i koje potvrđuju već gore navedeno. Njegova protektivna, preventivna i terapijska uloga se, zapravo, temelji na antioksidativnim svojstvima navedenih eteričnih ulja.

No, danas se sve više oči naučnika okreću istraživanju začinske biljke koja spada u istu porodicu biljaka kao i đumbir. To je kurkuma. Slijedi detaljan opis kurkume, biljke koja uvelike zbunjuje i znanstvenike, ali i farmaceutsku industriju.

KURKUMA

Curcuma longa, tj. kurkuma je biljka čvrste smeđe kože i narančastog tijela, te  intenzivnog okusa i arome. Okus je ljut, topao i gorak, a miris blag, sličan naranči i đumbiru. Tradicionalno se naziva indijskim šafranom zbog jedinstvene žuto-narančaste boje koja je slična boji šafrana.

Slično kao i đumbir, i kurkuma je porijeklom iz Indonezije i južne Indije, gdje se kultivira više od 5000 godina. Ima važnu ulogu u mnogim tradicionalnim kulturama diljem Istoka, i cijenjen je član Ayurvediske farmakopeje. Iako su kurkumu arapski trgovci donijeli u Europu u 13. stoljeću, tek unazad par godina ova biljka postaje popularna u zapadnim kulturama. Velik dio svoje popularnost duguje naučnim istraživanjima koji dokazuju izrazita ljekovita svojstva ovog začina. Vodeći komercijalni proizvođači kurkume su Indija, Indonezija, Kina, Filipini, Tajvan, Haiti i Jamajka.

Korištenje kurkume opisano je u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini već u sedmom stoljeću. U domeni azijske narodne medicinske tradicije, kurkuma se koristila za liječenje proljeva, groznice, bronhitisa, prehlade, parazitskih nametnika, gube, te urinarnih infekcija. Tadašnji travari su od kurkume pravili melem za modrice, ugrize pijavica, očne infekcije, upale usne šupljine, kožne bolesti, te zaražene rane. Neki ljudi su čak udisali dim od spaljivanja kurkume za ublažavanje hroničnog kašlja. U Indiji i Maleziji, postoji običaj izrade kurkuma tijesta koji se stavlja izravno na kožu, a današnja istraživanja su okrenuta ka ovom načinu prevencije i liječenja raka kože.

Indijke na svoje čelo stavljaju mješavinu kurkume i soka limete koje im daje oznaku da su Hindu žene. Kuhari često dodaju kurkuma svojim kreacijama zbog bogate arome i duboke boje. Također se koristi za dodavanje boje za hranu, kao što su maslac, margarin, sir i senf. Dodaje se i u pamuk, svilu, papir, drvo, i kozmetiku, te kao prirodni konzervans hrane.

Iako se kurkuma u prehrani većinom koristila zbog svoje boje i arome, danas, naučnim istraživanjima koji potvrđuju iznimnu ljekovitost, preporuča se korištenje upravo radi tog svojstva.

Hemijska građa kurkume

Detaljnom analizom kurkume utvrđeno je da se unutar ove biljke nalaze najvećim dijelom eterična ulja koji su, zapravo, i odgovorna za ljekovita svojstva. Izolirana su sljedeća eterična ulja: kurkumin, kurlon, kurumen, cineol i p-cimen.

Kurkumin je poli-fenolni spoj odgovoran za narančastu boju kurkume, ali i cijeli niz ljekovitih svojstava. In vitro, kao i u laboratorijskim ispitivanjima na životinjama dokazano je da kurkumin može imati anti-tumorska svojstva, djelovati kao antioksidans, inhibirati artritisa, protu –ishemijska i protu-upalna svojstva. I cijeli niz svojstava, koje ćemo opisati.

Ova popularna biljka ne sadrži kolesterol. Međutim, bogata je antioksidantima i dijetalnih vlaknima, što pomaže u kontroli krvnog LDL-a, tj. „lošeg kolesterola“. Osim toga obiluje esencijalnim vitaminima, kao što su piridoksin (vitamin B6), kolin, niacin, riboflavin. Čak 100 g biljke ima 1,80 mg ili 138% od preporučene dnevne razine piridoksina. Piridoksin se upotrebljava u liječenju sideroblastične anemije i radijacijske bolesti. Niacin pomaže spriječiti “pelagru” ili dermatitis.

Svježi korijen sadrži visoku razinu vitamina-C. 100 g korijena sadrži od 23,9 mg tog vitamina. Vitamin C je vitamin topiv u vodi i snažan prirodni antioksidant, koji pomaže tijelu da razvije imunitet protiv zaraznih uzročnika i uklanjanje štetnih slobodnih radikala kisika.

Kurkuma sadrži visoke količine minerala poput kalcija, željeza, kalija, mangana, bakra, cinka i magnezija. Kalij je važan sastavni dio stanica i tjelesnih tekućina, te pomaže kontroli otkucaja srca i regulira krvni tlak. Mangan je bitan ko-faktor za antioksidacijske enzime, superoksid dismutazu. Željezo je važan za enzim citokrom oksidazu koja je na staničnoj razini metabolizma potrebna za produkciju crvenih krvnih stanice.

Ovaj jeftini, svima dostupan začin, visoke energetske vrijednosti, u 100 g sadrži sljedeće nutrijente: 53% prehrambenih vlakana, (% od preporučene dnevne količine, RDA na 100 g), 138% vitamina B-6 (piridoksin), 32% niacina, 43% vitamina C, 21% vitamina E, 54% kalija, 517% od željeza, 340% mangana i 40% cinka. Ali 0% kolesterola.

Samo nekoliko grama kurkume dnevno, bilo u obliku praha, lomljenog korijena ili svježeg korijena može osigurati dovoljno hranjivih tvari kako bi prevenirali cijeli niz bolesti.

Aktivni spoj – kurkumin

Kurkumin, aktivni sastojak u kurkumi je izniman antioksidant. Laboratorijska istraživanja su pokazala da kurkumin ometa nekoliko važnih molekularnih putova uključenih u razvoj raka, rasta i širenja. Istraživači su izvijestili da kurkumin inhibira nastajanje kancerogenih enzima. Kurkumin danas dobiva mnogo veću pažnju u istraživanjima od cijele kurkume. Znanstveno je dokazano da kurkumin može ubiti stanice raka u laboratorijskim nasađenim stanicama raka i usporava rast preživjelih stanica. Također je utvrđeno da se kod laboratorijskih tretiranih životinja smanjio oblika raka.

Molekularna formula kukrumina

Ljudska studije kurkumina u prevenciji i liječenju raka je u ranoj fazi. Za razliku od đumbira, kurkumin se ne apsorbira dobro iz crijeva. Stoga je potrebno uzimati veće doze, ali u kontinuiranim malim anuitetima, kako bi se kurkumin ravnomjerno raspodijelio u tijelu.

U studiji rađenoj na 15 pacijenata s rakom debelog crijeva, utvrđena je tek doza od 3,6 grama kurkumina, i kao takva zabilježena u krvi pacijenata, a da je počela aktivno djelovati na stanice raka. Niže doze su izravno utjecaje na želudac i crijeva, ali ne i na ćelije raka. Iako se ne apsorbira dobro u krvotoku, kurkumin se apsorbira u debelo crijevo i na taj način djeluje na kancerogena tkiva debeloga crijeva.

2011. godine napravljeno je istraživanje koje se temeljilo na činjenici da kurkumin ostaje u crijevu, ali se ne apsorbira u krv. Istraživači su to uzeli kao prekursor kojim bi eventualno smanjili pojavnost raka u debelom crijevu i rektumu. Nakon mjesec dana svakodnevne terapije sa kurkuminom kod oboljelih bolesnika učinjena je kolonoskopija. Uvidjelo se da se kurkumin nataložio na stjenke debelog crijeva i oko stanica raka i počeo aktivno djelovati. Istraživanja ovoga tipa još uvijek su u tijeku i svakodnevno se rade.

Također je učinjena mala studija u kojoj se proučavalo djelovanje kurkumina i antioksidanta kvercetina kod odraslih pacijenata koji su imali transplantaciju bubrega. Grupa koja je dobivala visoku dozu ove kombinacije imala je manja odbijanja transplantiranih bubrega od grupe koja je primala manje doze ili placebo.

Unazad nekoliko godina instituti, laboratoriji i sveučilišta, klinički centri i druge znanstvene institucije provele su i objavile  više od 5000 studija o ljekovitim svojstvima kurkumina. Potvrdili su da je kurkumin jednako snažan i učinkovit kao 14 konvencionalnih lijekova koji su danas najčešće zastupljeni u modernoj medicini. No unatoč velikom broju studija, kurkumin još uvijek je obavijen velom tajnovitosti.

Još uvijek se ne zna kako točno djeluje unutar čovjekova organizma, iako je studija Sveučilišta u Michiganu otišla korak ispred drugih u otkrivanju misterije. Otkrili su da se kurkumin infiltrira u ćelije, liječi ih i pomaže da budu otpornije na infekcije i zloćudne bolesti. Uz to što dokazano liječi, kurkumin je u odnosu na konvencionalne lijekove uvijek u prednosti jer nema štetnih nuspojava.

Zdravstvene koristi konzumiranja kurkume

1. Protuupalno djelovanje

 Kurkumin kao hlapljivi dio ulja kurkume pokazao se značajnim protuupalnim sredstvom u različitim eksperimentalnim modelima. U brojnim istraživanjima, kurkumin je pokazao jednake protuupalne učinke kao i lijekovi hidrokortizon i fenilbutazon. Za razliku od lijekova, koji su povezani sa značajnim toksičnim učincima (formiranje ulkusa, smanjeni broj leukocita, intestinalna krvarenje itd.), kurkumin nema nikakvu toksičnost.

2. Liječenje upalnih bolesti crijeva

Znanstvena istraživanja su potvrdila da kurkumin učinkovito liječi Chronovu bolest i ulcerozni kolitis, ali na modelu miša. U ovom istraživanju, jedna grupa miševa je dobila upalno sredstvo koje inducira kolitis. Druga skupina životinja je uz to pet dana u prehrani dobivala i kurkumin. Miševi koji su primili kurkumin izgubili su mnogo manje težine nego kontrolne životinje, a kada su istraživači provjeravali funkciju crijevnih stanica, svi znakovi karakteristični kolitisu (ulceracije sluznice, zadebljanja stjenke crijeva, i infiltracije upalnih stanica) bili su smanjeni. Iako naučnici još uvijek nisu sigurni kako tačno kurkumin ostvaruje svoje zaštitne učinke, smatraju da je to rezultat ne samo antioksidativnog djelovanja, ali i inhibicije glavnog ćelijskog upalnog agensa. Utvrđeno je da ove učinke kurkumin ostvaruje u malim dozama, što iznenađuje i znanstvenike.

3. Liječenje reumatoidnog artritis

Ova funkcija kurkumina nadovezuje se na njegova svojstva snažnog antioksidanta. Naime, kao antioksidant, kurkumin može neutralizirati slobodne radikale. Ovo je važno u mnogim bolestima, kao što je artritis, gdje su slobodni radikali odgovorni za upale zglobova i eventualna oštećenja zgloba. U nedavnom istraživanju bolesnika s reumatoidnim artritisom, kurkumin se u odnosu na fenilbutazon (lijek izbora kod reumatoidnog artritis) pokazao puno boljim lijekom zbog skraćenja u trajanju jutarnje ukočenosti, produženom vremenu šetnje, a smanjenju naticanja zglobova.

4. Pomoć za pacijente oboljele od cistične fibroze

Cistična fibroza ili skraćeno CF najčešća je nasljedna bolest u Europskoj populaciji koja značajno skraćuje životni vijek. Drugi naziv koji koristimo za bolest je mukoviscidoza koji slikovito opisuje posljedice bolesti – gustu i žilavu sluz i sekret u dišnim putovima i drugim zahvaćenim organima. Nažalost danas pogađa sve veći broj djece i mlađih osoba, koji s tom dijagnozom rijetko prežive 30 godina. Iznimna količina sluzi osim pluća oštećuje i gušteraču, čime se ometa sposobnost tijela da probavlja i apsorbira hranjive tvari. Danas se istražuju brojni lijekovi kako bi se pacijentima s CF olakšao život. U tom smjeru istražuje se i kurkuma.

Naime, u studiji učinjenoj  u travnju 2004. na životinjama znanstveno je dokazano da kurkumin može ispraviti najčešći genetski defekt koji je odgovoran za cističnu fibrozu. U pogledu istraživanja CF-e znanstvenici su otkrili da je uzrok ove bolesti mutacija gena koji kodira protein – regulator transmembranske provodljivosti ili CFTR. CFTR protein odgovoran je za putovanja na površinu stanice i stvaranje kanala kroz koje kloridni ioni mogu napustiti stanicu. Kod abnormalnosti ovoga proteina zbog greške u genu, to se ne može dogoditi, pa se kloridi nakupljaju u stanicama, što dovodi do prekomjerne produkcije sluzi. Ova mutacija se naziva DeltaF508. Ovo je vrlo važno na nivou laboratorijskih istraživanja, jer tretiranjem miševa koji imaju ovu mutaciju s kurkuminom došlo se do zapanjujućeg rezultata. Naime, kurkumin je ispravljao taj nedostatak.

Osim toga, skupina znanstvenika na Yaleu otkrila je da kurkumin sprječava i otpuštanje kalcija, čime se omogućuje izlazak iz stanice preko kalcijevih kanala, koji također pomaže zaustaviti hloridna nakupljanja sluzi. Ista ispitivanja su se provela i na bolesnicima, gdje se vidio značajan pomak u smanjenju sluzi. Ali tačna doza kurkumina se još nije otkrila. No, uz lijekove svakodnevno bi bolesnici oboljeli od CF trebali konzumirati kurkumu.

5. Prevencija raka

Kao što je već prethodno navedeno, kurkumin je antioksidant. Kao takav on štiti debelo crijevo jer se tamo taloži i štiti crijevne stanice od slobodnih radikala. Kod oštećenih stanica debelog crijeva DNK molekula se brže umnaža, što dovodi do bržeg rasta tumorskih stanica. Kurkumin pomaže tijelu da se unište mutirane ćelija raka, tako da se ne mogu širiti kroz tijelo. Primarni način na koji kurkumin to čini je povećanje jetre. Ostali mehanizmi su inhibicija sinteze proteina, a koja se smatra glavnom u nastajanje tumora i sprečavanju razvoja dodatnih dotoka krvi potrebnih za rast stanica raka.

U istraživanju učinjenom u kolovozu 2006. na Zavodu za gastroenterologiju, Johns Hopkins University, pet pacijenata s naslijeđenim oblikom prekanceroznih polipa u crijevima, poznatim kao obiteljskim adenomatoznim polipozom (FAP) tretirani su kroz šesti mjeseci, tri puta dnevno s 480 mg kurkumina i 20 mg kvercetina. Prosječan broj polipa je pao za 60,4%, a prosječna veličina polipa koji se nisu razvili pao je za 50,9%.

Glavni istraživač Francis M. Giardiello, dr.med., izjavio je da su „nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR poput aspirina, ibobrufena) korišteni za liječenje nekih pacijenata s ovim stanjem, no ti lijekovi često proizvode značajne nuspojave, uključujući gastrointestinalne ulceracije i krvarenja. Prethodne opservacijske studija u populacijama koje konzumiraju velike količine curry-a, kao i istraživanja na životinjama, snažno su sugerirali da kurkumin može biti djelotvoran u prevenciji i/ili liječenju raka u donjem dijelu crijeva. Slično tome, kvercetin, antioksidant flavonoida inhibira rast stanica raka debelog crijeva kod ljudi.“

Osim toga, epidemiološke studije i istraživanja provedena na Sveučilištu u Teksasu 2005. su pokazale povezanost česte uporabe kurkume i niže stope raka dojke, prostate, pluća i raka debelog crijeva. Također su pokazale da kurkumin može spriječiti formiranje tumora, a kod raka dojke, pluća i debelog crijeva pomaže širenju kancerogenih stanica kroz tijelo.

U drugom laboratorijskom istraživanju učinjenom 2005. na Sveučilištu u Teksasu, otkriven je pozitivan utjecaj kurkume na non-Hodgkinov limfom stanica. Naime, kurkumin sprječava aktivaciju NF-kB, regulatornu molekulu koja signalizira gene za proizvodnju upalnih molekula (uključujući TNF, COX-2 i IL-6) koji potiču rast ćelija raka. Osim toga, pronađeno je da kurkumin potiskuje proliferaciju ćelija raka i inducira prekid ćelijskog ciklusa i apoptozu ćelija (programiranu ćelijsku smrt) u ćelijama karcinoma pluća.

Isto tako, naučnici vjeruju da kombinacija povrća i kurkumina može biti učinkovita terapija za prevenciju raka prostate, ali i da se spriječi i širenje raka prostate.

6. Smanjenje rizika od dječje leukemije

Istraživanje predstavljeno na nedavnoj konferenciji o dječjoj leukemiji, održanoj u Londonu, pokazalo je da konzumiranje hrane začinjene kurkumom može smanjiti rizik od razvoja leukemije. Incidencija ovog raka dramatično je porasla tijekom 20. vijeka, uglavnom kod djece mlađe od pet godina. Pojavnost ovoga raka kod djece u Aziji je u znatnom padu, u odnosu za zapadne zemlje. A glavni uzrok je prehrana.

Česta uporaba kurkume u Aziji tijekom posljednjih 20 godina, a loš stil života i fast food prehrana u zapadnim zemljama pokazuju upravo ovakve incidencije. Zaključak je to istraživanja u Loyola University Medical Centre u Chicagu. Vodeći istraživač prof. Moolky Nagabhushan ističe „Neki od poznatih čimbenika rizika koji doprinose visokoj učestalosti leukemije su interakcija načina života i okolišnih čimbenika. To su prenatalna ili postnatalna izloženost zračenju, benzenu, zagađivačima okoliša i alkiliranim hemoterapijskim lijekovima. Naša istraživanja pokazuju da kurkuma u prehrani može ublažiti učinke nekih od tih faktora rizika.”

Ovaj naučnik je dokazao da kurkumin u kurkumi može:

• spriječiti mutagenosti policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) (kancerogene hemikalije koje stvaraju sagorijevanjem goriva na bazi ugljika, uključujući dim cigarete),
• inhibirati oštećenja hromosoma izazvana zračenjem,
• spriječiti nastanak štetnih heterocikličkih amina i nitro spojeva, što nastaje u tijelu konzumiranjem industrijski procesuirane hrane,
• nepovratno inhibira porast broja ćelija leukemije u staničnoj kulturi.

7. Poboljšava funkciju jetre

U nedavnom istraživanju na štakorima provedenom za procjenu učinaka kurkume na jetru, tačnije njezinu sposobnost za detoksikaciju ksenobiotskih (otrovnih) hemikalija, došlo se do zaključka da kurkuma može povećati detoksikacija antioksidativnim svojstvima.

8. Kardiovaskularna zaštita

Kurkumin sprječava oksidaciju holesterola u tijelu. Budući da oksidirani holesterol šteti krvne žile i nakuplja se u plakove koji mogu dovesti do srčanog ili moždanog udara, sprečavanje oksidacije holesterola može pomoći smanjenju progresije ateroskleroze i dijabetičke bolesti srca. Osim toga, kurkuma je dobar izvor vitamina B6, koji je potreban za niveliranje homocisteina koji izravno šteti stjenkama krvnih žila. Visoke razine homocisteina smatraju se kao značajan faktor rizika za oštećenja krvnih žila, aterosklerotskog plaka te bolesti srca.

U istraživanju objavljenom u indijskom časopisu Journal of Physiology and Pharmacology, deset dobrovoljaca je konzumiralo 500 mg kurkumina dnevno za 7 dana. Ne samo da je razina oksidiranog holesterola pala za 33%, njihov ukupni holesterol je pao za 11,63%, a njihov HDL (dobar holesterol) povećan je za 29%.

9. Zaštita od Alzheimerove bolesti

Alzheimerova bolest nastaje kao posljedica nakupljanja proteina nazvanog amiloid-B u moždanim stanicama, a što dovodi do oksidativnog stresa i upale, te dolazi do stvaranja tzv. plakova između živčanih stanica (neurona) u mozgu što ometa normalan rad mozga. Amiloid je opći pojam za fragmente proteina koje tijelo normalno proizvodi. No, amiloid-B je fragment proteina izrezan iz drugog proteina naziva proteinski amiloidni prekursor (APP). U zdravom mozgu, ovi fragmenti proteina su niski, ali Alzheimerov tvori teške i netopive plakove između moždanih stanica.

Istraživači Univerziteta u Kaliforniji su prvotno proveli studiju u epruveti, pri kojoj je kurkumin inhibirao agregaciju amiloidnih-B fragmenata. Potom su, pomoću živih miševa, otkrili da kurkumin prelazi krvno moždanu barijeru i veže se na male vrste amiloida-B. Jednom vezani na kurkumin, fragmenti proteina amiloida-B više ne tvore plakove. Kurkumin ne samo da se veže za amiloid-B, ali također ima anti-upalna i antioksidativna svojstva, što dodatnu opskrbljuje i štiti stanice mozga.

Brojne studije ukazuju na to da kurkumin štiti od Alzheimerove bolesti uključivanjem gena koji kodira proizvodnju antioksidansa proteina. Studija objavljena u Journal of Biochemistry, Italija (prosinac 2003.) objašnjava ulogu kurkumina. Ističu da on inducira hem oksigenazni put, zaštitni sustav koji kada se aktivira u moždanom tkivu, uzrokuje proizvodnju bilirubina, koji štiti mozak protiv oksidativnog (slobodnih radikala) djelovanja. Takva oksidacija se smatra glavnim faktorom starenja, te neurodegenerativne bolesti kao što su demencija, uključujući Alzheimerovu bolest.

Osim toga, najaktivniji sastojak u korijenu kurkume, bisdemethoxycurcumin, potiče aktivnost imunološkog sustava kod Alzheimerovih bolesnika. Koristeći uzorke krvi od Alzheimerove bolesti, dr. Milan Fiala i John Cashman su pokazali da bisdemethoxycurcumin pojačava aktivnost makrofaga na normalnu razinu, što pomaže očistiti amiloid B.

Epidemiološke studije pokazuju da starija indijanska populacija znatno manje obolijeva od neuroloških bolesti kao što je Alzheimerova bolest. Razlog je prehrana bogata kurkumom. Istodobno, eksperimentalna istraživanja otkrivaju da kurkumin usporava napredovanje Alzheimerove bolesti kod miševa. Preliminarne studije na miševima sugeriraju da kurkumin može blokirati progresiju i multiple skleroze. Iako je još uvijek nejasan mehanizam, jedna teorija je da se može prekinuti proizvodnja IL-2, proteina koji igra ključnu ulogu u uništavanju mijelina, omotača koji štiti najviše živaca u tijelu.

Zaključak

Iako je đumbir spomenut samo na jednom mjestu u Kur’anu, te je izrečen u kontekstu opisa Džennetskih/Rajskih ljepota i pića koje će piti njegovi stanovnici, iščitavajući ovaj tekst možemo vidjeti neizmjernu Mudrost, Milost i Moć stvaranja Uzvišenog Gospodara. S druge strane iz života Allahova Miljenika Poslanika Muhammeda a.s, vidljivo je da je on uvelike u svakodnevnom životu konzumirao đumbir.

Što se krije iza svega onoga što je Allah Uzvišeni rekao, a muslimani radili ili ne, te onoga što je Njegov Miljenik činio, nauka otkriva unatrag nekoliko desetljeća. Malo je reći da je ta činjenica fascinantna.

Đumbir i med – rajska pića, možemo konzumirati i na ovome svijetu. Ali i ostale pčelinje proizvode, kao i začine iz porodice ljiljana, među kojima je i kurkuma. Ako bi neto opovrgnuo sve izrečene riječi koje su došle od Uzvišenoga, ne može opovrgnuti dokaze. A za onoga ko razmišlja, ko se educira i ko živi u skladu racionalizacije i logičnosti, njemu je dosta. Za onoga ko u svakome rješenju traži problem i dalje će trebati magične pilule. Budimo ova prva skupina i iskoristimo blagodati koje je Uzvišeni Gospodar stavio ispred nas i servirao nam.

Autor: Vildana Semić Isaković,mag.sanit.ing., CHP – saff.ba