Lijepi islam

 

Ramazan je inspiracija za mnoge promjene. Jedna od njih jeste i oprost. U njemu težimo oprostu Uzvišenog Allaha, i naš život je usmjeren ka popravljanju stanja naših duša, našeg imana i našeg odnosa prema Allahu. On je podsjetnik da možemo ustrajati na putu dobra. Da možemo mijenjati svoj život ka boljem. Koliko je samo pokajnika započelo svoje novo poglavlje života baš u Ramazanu. Koliko ih je srcem tevbu učinilo i grijehe zauvijek ostavilo…

Ramazan je često i prilika da popravimo međuljudske odnose. Da, onako kako očekujemo oprost od Uzvišenog Allaha, da tako otvorimo naše srce za oprost drugim ljudima. Jer uvijek postoji neko ko je nama učinio neki zulum. Neko zbog koga nas je srce zaboljelo. Neko ko nam, kada dođe u misli, pokvari raspoloženje. Zašto ne bismo skinuli teret sa svoga srca praštajući drugima? Zašto ne bismo očistili vlastito srce od tegoba koje mu dolaze zbog onog našeg: „Neću mu nikada halaliti!“

Kur’an Časni nas uči da praštamo. Da otklanjamo terete svome srcu. Ako nam je zulum učinio neko od naše porodice, pa Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „O vjernici, među supružnicima vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i milostiv je.“ (sura Et-Tegabun, 14)

Gospodar naš je milostiv i prima pokajanje, zašto da mi ne budemo od onih koji praštaju. Naša porodica je najprječa da osjeti našu dobrotu. Zar smo spremni na Sudnjem danu čekati obračun sa članovima porodice? Zar mislimo da će nam Uzvišeni Allah uskratiti od Svoje milosti i dobrote ako nekome oprostimo.

Kroz kur’anske primjere, Allah nam navodi Jusufa, alejhisselam, i njegovu braću. Bacanje u bunar, prodaju kao roba i potvore, Jusuf, alejhisselam, je velikodušno oprostio. Oprostom je pokazao dostojanstvo i vrijednost svoje ličnosti. Pokazao je da ne živi u prošlosti. Ljudi koji ne mogu oprostiti, uglavnom su vezani za okove prošlosti, za određene momente, osobe. Ne oprostiti, jeste opcija, ali sigurno ne i najbolja. Ne i ona kojoj nas naš Gospodar poziva.

Jakub, alejhisselam, je oprostio sinovima nepravdu koju su mu nanijeli.

Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, oprostio je Mekelijama na dan osvojenja Mekke. Svojstva njegovih sljedbenika Allah navodi u suri El-Feth, u 29.ajetu: „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.“

Kada razmišljamo da li da nekome oprostimo, sjetimo se ajeta u kojem Allah kaže: ”…Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.”(sura En-Nur, 22)

Razmislimo: želim da mi Allah oprosti – pa zašto da ja ne oprostim drugima. Zar su moji grijesi prema Gospodaru manji od onih koje su drugi učinili prema meni? Je li moja vlastita snaga imana da kažem: „Gospodaru, opraštam im, u nadi da ćeš i Ti meni oprostiti. Nadajući se Tvojoj nagradi, ja se odričem prava na svođenje računa na onom svijetu, sa čvrstim ubjeđenjem da ljudska milost i oprost su kapljica u moru Tvoje neizmjerne milosti i oprosta.“

Zamislimo osjećaj kada vidimo osobu koja nam je zulum učinila, a mi joj oprostili radi Gospodara. Pustili je i ostavili u prošlosti. I odlučili da idemo dalje.

Iskoristimo ovaj mubarek mjesec i nastupajući Bajram za oprost i milost. Oprostimo, pomozimo sebi i drugima. I to je dobročinstvo. A naš Gospodar voli dobročinitelji.

Gospodaru, povećaj nam svijest o Sudnjem danu. Pomozi nam da iz brige za polaganjem računa budemo od onih koji će brinuti o svojim i tuđim djelima. Ne dozvoli nam da budemo od nasilnika čija će djela na Sudnjem danu propasti u obračunima sa Tvojim robovima kojima smo zulum učinili. I ne dozvoli nam da budemo od onih koji sitnice ovog svijeta ostavljaju za „svođenje računa na onom svijetu“. Na Dan kada će djeca osijediti, smiluj nam se i oprosti nam. Amin.