Izađi iz tog smrada

Kada čovjek uđe u smrdljivu ili zagušljivu prostoriju, za nekoliko minuta više ne osjeća neprijatan miris. Zato što zagušljivost postaje njegovo prirodno stanje i zaboravlja na čistoću u kojoj je živio. Čovjek koji sjedi u društvu gdje se ogovara i spominju tračevi o drugim ljudima više ne osjeća smrad gibeta jer to postaje njegovo prirodno stanje srca, i što više upada u takvo društvo sve više osjeća glad za naslađivanjem pričajući o drugim ljudima iza njihovih leđa.

Mnogi ljudi ako ne uzmu dozu ove hrane, a koju je Allah nazvao jedenje mesa mrtvoga brata, ne mogu biti mirni u duši za taj dan. A ima li većeg smrada kojeg čovjek može osjetiti od mrtvog ustajalog mesa čovjeka? Njihova ovisnot o pričanju o drugima ide toliko daleko da često gube osjećaj za realnošću, preuveličavaju greške onih koje ogovaraju, jer su zaslijepljeni stalnom pričom o njima. Opterećenost drugim ljudima i gibet o njima gasi pronicljivost u čovjekovom srcu zato što onaj koji ogovara toliko približi u svojoj psihi onoga koga ogovara tako da ga ne može sagledati objektivno sa svih strana. Zato je neophodno da čovjek izađe sa skupa i društva gdje se ogovara, jer čim promijeni zrak i atmosferu razabere mu se i već drugačije osjeća miris zraka kojeg udiše.

Molim Allaha da nas sačuva od ovoga grijeha kojem smo svi podložni.

Samir Avdić, prof.