Izbjegavanje zlobe

Rekao je ibn Džewzi, rahimehullah u „Tibb al-Ruhani“:

Zlobnost su tragovi koji ostaju od loših djela i riječi drugog u duši onoga kome se zlobno jer doista, um odlučuje da tragovi loših djela drugih ostanu isto kao što odlučuje da tragovi dobrih djela drugih ostanu.

Abdullah ibn Kab ibn Malik prenosi da je čuo priču Kaba ibn Malika kada se nije priključio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u pohodu na Tebuk i priču o objavi prihvatanja njegovog pokajanja. Kab pripovjeda: „Ušao sam u mesdžid dok su ljudi bili okupljeni oko Allahova Poslanika pa mi je dotrčao Talha ibn Ubejdillah, rukovao se sa mnom i čestitao mi.Tako mi Allaha, on je bio jedini čovjek od muhadžira koji je to učinio“. On reče; „Tako Kab nikad nije Talhi ovo zaboravio.“

Ako je dokazano da dobra djela i usluge nisu zaboravljena, loša djela takođe nisu zaboravljena.Bez obzira na to, poželjno je da se pokušaju otkloniti tragovi svakog lošeg djela iz srca. Lijek za zlobu je oprost i oslobođenje.

Postoje dva stepena oprosta: Prva je poznavanje nagrade onoga koji oprašta a druga je zahvalnost Onome koji je tebe učinio da budeš u poziciji onoga koji oprašta a ne u poziciji onoga koji griješi. Savršenstvo oprosta može biti postignuto putem zadovoljstva a to se dešava otklanjanem svega iz srca što je protiv druge osobe.

Postoji još precizniji lijek od ovoga kao što sam spomenuo a to je da čovjek zna da je bio povrijeđen zbog grijeha koji je počinio, ili da bi mu se obrisali grijesi ili podigao njegov stepen ili da bi se iskušalo njegovo strpljenje. Ipak, još precizniji lijek je da razumiješ da je sve što se desilo njemu od onoga Koji je to odredio.