Izostavljanje džume zbog posla

PITANJE: Radim u fabrici u smjenama, jedan dan radim, a dva dana sam slobodan. Ponekad se dešava da radni dan padne na petak, a zbog radnih obaveza nisam u mogućnosti otići na džumu. Da li zbog toga snosim neku odgovornost?

ODGOVOR: Svevišnji Allah poziva vjernike da petkom, kada se pozovu na džuma-namaz, ostave svoje poslove i dođu na molitvu: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumua, 9). Svevišnji Allah pohvalio je one koji ne dozvoljavaju da ih trgovina ili posao odvrate od sjećanja na Njega i namaza: “Ljudi koje ni trgovina ni prodaja ne ometaju da spominju Allaha, da obavljaju namaz i daju zekat” (En-Nur, 37).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u brojnim hadisima podsticao je na džuma-namaz i upozoravao one koji tom namazu ne prisustvuju. Rekao je: “Neka oni koji ostavljaju džume prestanu s tim, ili će Allah zapečatiti njihova srca, pa će postati od nemarnih.” (Muslim, br. 865)

Musliman je dužan organizirati se na način da može praktikovati vjerske obrede, od kojih je i džuma-namaz. Radnik treba uskladiti svoje obaveze tako da može prisustvovati džuma-namazu. Poslodavac treba radniku omogućiti odlazak na džumu, a radnik može propuštene radne sate nadoknaditi u drugom vremenu.

Ako poslodavac zabrani odlazak na džumu i radnik nema mogućnost da prisustvuje, to je, po mišljenju mnogih učenjaka, opravdan razlog za izostanak. Međutim, nije dozvoljeno ulaziti u takav ugovor znajući da će poslodavac spriječiti odlazak na džumu, osim ako postoji prijeka potreba za tim.

Ako su okolnosti takve da bi odlazak s radnog mjesta uzrokovao opasnost ili nanio štetu na radnom mjestu, poput kvara mašina, požara i slično, ako se radi o neodložnim hitnim intervencijama ili o poslovima koji se ne mogu napustiti, poput obezbjeđenja i zaštite, prisustvo džuma-namazu u tim slučajevima nije obavezno. Međutim, radnici bi se trebali smjenjivati u obavezama za vrijeme džuma-namaza, kako bi izostanak svakog od njih bio samo povremen.
_______________

Dakle, ako bi prisustvovanje džuma-namazu izazvalo gubitak imovine, štetu ili ozbiljne posljedice, dozvoljeno je izostati i klanjati podne-namaz. A ako je razlog izostanka veći profit, povećanje proizvodnje, bolji uspjeh na poslu i slično, to nije opravdanje za izostanak.

Stalnoj komisiji za fetve postavljeno je pitanje o radnicima u telefonskoj službi, koji moraju raditi za vrijeme džuma-namaza, jer bi u protivnom došlo do prekida komunikacija, da li im je dozvoljeno izostati sa džuma-namaza, a Komisija je odgovorila da je džuma-namaz stroga obaveza, ali “ako osoba ima opravdanje koje šerijat priznaje, poput odgovornosti za poslove koji se tiču sigurnosti zajednice i zaštite općeg interesa, kao što je slučaj sa sigurnosnim osobljem, saobraćajnim službenicima i radnicima u telekomunikaciji, koji su na dužnosti za vrijeme džuma-namaza, to je opravdanje za izostanak. Međutim, obavezni su klanjati podne-namaz, a kada god je moguće, trebaju ga klanjati u džematu” (Fetaval-ledžnetid-daime, 8/188).

Slično tome, postavljeno je pitanje o doktoru koji je dežurni u hitnoj službi za vrijeme džuma-namaza. U odgovoru se ističe da je ljekar na važnom zadatku koji donosi korist zajednici i da njegovo prisustvovanje džuma-namazu može izazvati ozbiljnu štetu. U tom slučaju, nema grijeha ako izostane sa džume, ali je dužan klanjati podne-namaz na vrijeme, a kada je moguće, treba ga obaviti u džematu. (Fetaval-ledžnetid-daime, 8/191)

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, upitan je o radnicima kojima njihovi poslodavci ne dozvoljavaju odlazak na džumu pod izgovorom da čuvaju farmu, pa je odgovorio:

“Ako su ti radnici udaljeni od džamije toliko da ne čuju ezan bez pojačala zvuka i nalaze se izvan naselja, džuma im nije obavezna. Radnici mogu biti mirni, jer neće snositi grijeh ako ostanu na farmi i klanjaju podne-namaz. Međutim, poslodavcu se preporučuje da im dozvoli odlazak, jer je to bolje za njega i za njih, to će im srca smiriti. Možda će ih odlazak na džumu motivirati da budu još više odgovorni u svom poslu…” (Medžmuu fetava ver-resail, 16/77)

Obligatnost prisustva džumi klasični islamski pravnici vezuju za one vjerske obveznike koji se nalaze u mjestu gdje se džuma održava i koji mogu čuti ezan ako se uči snažnim glasom bez pojačala. To je shodno okolnostima u kojima su živjeli bila udaljenost na kojoj odlazak na džumu nije predstavljao značajnu teškoću. U našem vremenu okolnosti su se promijenile i prijevozna sredstva su skratila udaljenost, približila ljude i dala nam nove mogućnosti. Svevišnji Allah od nas traži da Ga se bojimo koliko više možemo i kaže: “Zato se Allaha bojte koliko god možete” (Et-Tegabun, 16), a vjernik je dužan biti bogobojazan i vjerske dužnosti izvršavati u skladu sa svojim mogućnostima koje su našem Gospodaru dobro poznate. Svevišnji Allah najbolje zna.

Dr Hakija Kanurić / el-asr.com