Izvjesnost smrti

Ibn Mesud, radijallahu anhu je jednom rekao: „Vjernik neće osjetiti komfort sve dok ne sretne Allaha“.

„O sine Ademov! Tvoja majka te rodila dok si ti plakao a drugi oko tebe se radosno smijali. Radi za dan, dan kada ćeš umrijeti kako bi se ti radujući smijao dok oni budu plakali za tobom“. (poezija)

Sabit al Bunani rahimehullah je jednom rekao: „Tuba (drvo u Džennetu) je za onoga koji se sjeća trenutka smrti, i doista ako se rob često prisjeća smrti onda će se posljedice tog sjećanja vidjeti na njegovim djelima. “

Hasan al Basri rahimehullah je izjavio: „Duša sina Ademovog će napustiti ovaj život sa tri žaljenja: za njegovo neispunjenje, za nepostizanje onoga čemu se nadao i za nedovoljno pripremanja za ono sa čim će se suočiti. “

On je takođe rekao: „Nikad nisam vidio nešto tako sigurno a da ljudi više u to sumnjaju od smrti. Oni su ubjeđeni da će ih zadesiti ali ignorišu njenu neizbježnost. Nikad nisam vidio istinu bližu zabludi od one predočene u njihovoj izjavi, ‘Mi tražimo Džennet’ pa ipak ignorišu traženje njegova puta. “

Ammar ibn Jasir, radijallahu anhu je rekao: „Smrt je dovoljna kao podsjetnik, ubjeđenje je dovoljno kao bogatstvo i činjenje djela ibadeta je dovoljno kao posao. “

Silah bin Ašjam rahimehullah je jednom rekao: „Neka smrt bude tvoj slogan, je tako nećeš mariti hoćeš li dočekati jutro bogat ili ćeš imati nedaća na ovom svijetu. “

Haris bin Idris rahimehullah je rekao: „Rekao sam Dawudu at-Tai’ju, ‘Posavjetuj me’ i on reče ‘Znaj da te vojnici smrti čekaju’.

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Ja volim siromaštvo iz skromnosti prema mom Gospodaru; Ja volim smrt iz iščekivanja mog Gospodara; i ja volim bolest kao brisača mojih grijeha. “

Mutarrif ibn Abdullah je rekao: „Smrt je uništila život onih koji se upuštaju u uživanja, stoga traži užitak (u Džennetu) koji neće okončati smrću. “

Utbi je jednom dat savjet: „Često se sjećaj smrti jer ukoliko imaš obilno bogatstvo ona će učiniti da izgleda malo a ako imaš malo bogatstva ona će učiniti da izgleda dovoljno“.

Ar-Rabi’ bin Huzejm je rekao: „Sjećaj se onoga (smrti) što nikad nisi okusio i što ćeš okusiti samo jednom“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Svaka osoba koja umre osjeća žaljenje. Ako je preminuli bio dobročinitelj, on će žaliti što nije učinio više dobra, a ako je bio zločinitelj on će osjećati žaljenje što se nije suzdržao od zla“.

Hasan al Basri rahimehullah je plakao kada je umirao i rekao: „Slaba duša a tako ogromna nedaća dolazi. Doista, mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“.

Ibn Abbas, radijallahu anhu prenosi da je Omer, radijallahu anhu došao kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem koji se oslanjao na tkanu hasuru koja je ostavila trag na njemu. Omer reče: „Zašto ne nabaviš udobniju hasuru od ove, o Allahov Poslaniče?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče:

„Šta ja imam sa ovim svijetom? Doista, moj primjer na ovom svijetu je poput primjera putnika koji je krenuo na put u vrelom danu i potražio sklonište ispod drveta potom ustao i napustio ga. “

Seleme ibn Dinar je rekao: „Izbjegavaj svaku stvar sa kojom mrziš da se susretneš sa smrću jer će ti tako biti svejedno ako umreš bilo kada. “

Ebu Derda, radijallahu anhu je rekao: „Kada se sjetiš umrlih, smatraj sebe jednim od njih. “

Omer ibn Abdul-Aziz rahimehullah je imao običaj reći: „Ako bi se prisjećanje smrti napustilo moje srce za samo jedan sat bojao bih se da bi se iskvarilo. “

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: „Kada se ne bih bojao da bi mogla biti novotarija u vjeri, ja bih se zavjetovao da se ne radujem bilo čemu na ovom svijetu sve dok ne vidim kako će izgledati lica glasnika mog Gospodara na samrti. Takođe, ne bih volio da mi smrt bude učinjena lahkom jer je to zadnji položaj za koji vjernik dobija nagradu. “

Mutarrif bin Abdullah je rekao: „Kada bih znao kada će moj život okončati, pobojao bih se da bi izgubio razum. Allah je darovao Svojim robovima blagodat zaboravljanja smrti inače oni ne bi uživali u životu ili podizali pijace. “