Ja volim Allaha a da li On mene voli

Svako stvorenje kome je Uzvišeni Allah darovao srce i osjećaje ima potrebu da voli, kao i da prema određenim osobama pokaže drugačije ponašanje i ispolji posebna osjećanja. Ti osjećaji pokreću poseban proces promjena u razmišljanju samog čovjeka, ali i samom osjećaju. Također, osoba koja ima potrebu da ispolji svoja osjećanja, u potrebi je za voljenim. Nećemo pronaći insana, osim u stanju srdžbe, da kaže kako mu ljubav nije potrebna, da ne želi da ga neko voli i da on sam nikoga ne voli.

Mi kao muslimanke, one koje je Allah odabrao da idu stazama ka Džennetu, imamo privilegiju da naša srce vole Gospodara nebesa i Zemlje, Onoga Koji je ta srca stvorio. Da ljubav, koju druga stvorenja osjećaju prema ljudima, mi osjećamo prema Gospodaru nas samih. Opisujući ovu ljubav znamo da se prisustvo ovog osjećaja na sedždi ili prilikom veličanja Uzvišenog Allaha ne može porediti sa drugim osjećajima. Ovi osjećaji bude neke druge postupke i odluke, i ova ljubav nije ravna nijednoj drugoj. Ne može se opisati riječima. Tada osjetimo snažnu vezu sa Gospodarom, i u nama se pojavi svjesnot o onome što nam je podario, pa se srce naglo smekša i zaplačemo, iako i sami ne znamo zbog čega.  

Ibnul Qajjim je opisao stanje zaljubljenih, i ovu vezu sa Allahom je iskazao riječima: „Tako mi Allaha, ponekad u srcu osjetim takvu slast ove vjere, pa pomislim, ako stanovnici Dženneta uživaju poput mene, zaista oni uživaju ugodnim životom.“

U Mekki su za vrijeme hadždža jedne prilike pitali Mekkelije o ljubavi prema Allahu, pa su učenjaci iznijeli svoje mišljenje. Džunejb je bio jedan od najmlađih učenjaka koji je u tom momentu spustio glavu, a suze su rosile njegovo lice, pa je rekao: „Rob koji je napustio želje svoje duše, a povezao se sa svojim Gospodarom, ispunjava sve svoje obaveze prema Allahu. U Allahove naredbe gleda svim svojim srcem, svjetlošću srca je spalio dunjalučke propise. On kada nešto kaže govori o Allahu koristeći Allahove riječi. Ako nešto radi, radi radi Allaha. Kada šuti, misli o Allahu.“  Učenjaci koji su sjedili oko njega su se rasplakali, i na ovo nisu imali ništa dodati osim: ‘Zaista te Allah uzdigao, o vođo mudrih.’ 

Kada smo zaključile da volimo Allaha, sigurno se zapitamo da li Allah voli nas?  U dunjalučkom životu gledano, teško je voljeti nekoga ko ne voli nas. Čak, iako tu osobu zavolimo, nakon nekog vremena ćemo je prestati voljeti jer nam ljubav nije uzvraćena. Ova ljubav je drugačija. Allahovo savršenstvo jeste da našim povećanjem ljubavi prema Njemu, Njegova ljubav se povećava prema nama, a kada se to desi, povećava se naša želja da više volimo Allaha.

Ibnul Qajjim nam je opisao znakove koje ako prepoznamo znat ćemo da nas Allah voli, ili ako ih budemo radile dostići ćemo stepen onih koje Allah voli. On je iznad sedam nebesa, sa Njim nismo razgovarale, nebrojane blagodati koje nam je darovao također nisu dokaz da nas voli, jer ih daje i nevjernicima. Razmišljajući o ovakvim osobama, same možemo prepoznati insane iz našeg društva na kojima se posebno vide tragovi Allahove ljubavi, i kako ta pokorna Allahova robinja voli Allaha. 

Znakovi koji ukazuju na to da nas Allah voli:

1. Čitanje Kur’ana sa razmišljanjem i razumijevanjem

Učenje Kur’ana sa razmišljanjem i razumijevanjem je odlika posebnih insana, jer danas imamo mnogo hafiza Kur’ana koji su u veikim grijesima. Nije isto učiti i pamtiti Kur’an sa i bez razmišljanja o njemu. Potrebno je učenjem oživjeti naša srca, i osjetiti da se Uzvišeni Allah zaista obraća nama. Ibn Abbas bi govorio: „Kada čujemo ‘O vi koji vjerujete’, pripremite uši, ili će doći naredba, ili zabrana vašeg Gospodara vama.“

Da li mi slušamo Allahove riječi kao Onoga koji nas voli? Kada nam osoba koju volimo napiše pismo, mnogo puta ga analiziramo od dragosti. Da li postupamo isto sa porukama koje nam šalje Uzvišeni Gospodar ili samo Njegove riječi čitamo iz navike?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je poslao skupinu ashaba u izviđanje. On kao vođa, odredio im je čovjeka koji je na svakom rekatu namaza, pored učenja sure El-Fatiha, uvijek učio i suru El-Ihlas. Njegovi saborci izrazili su negodovanje zbog toga i tražili su da više tako ne uči, ali on je to odbio, govoreći kako voli tu suru. Kada su to po povratku iz izviđanja spomenuli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on mu je kazao: “Tvoja ljubav prema toj suri uvela te u Džennet.”(Tirmizi)

U drugoj verziji navodi se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Obavijestite ga da ga Uzvišeni Allah voli.” (Buhari i Muslim, od Aiše, radijallahu anha) 

Zapitajmo se da li postoji dan u kome smo klanjale sve farzove sa sunnetima, a da nismo učile ovu suru? Vjerovatno ne postoji. Sada analizirajmo dane kada smo je učile sa svješnošću da je ona svojstvo Milostivog? Ako želimo da nas Allah voli, i da osjetimo tragove Njegove ljubavi prema nama, moramo zavoljeti Njegov govor svim srcem, i voljeti ga više od bilo koga drugog.

2. Približavanje Allahu nafilama

Kada se približimo Uzvišenom Allahu farzovima, pa onda pređemo na sunnete, naša veza sa Uzvišenim Allahom je jača, jer ne radimo samo ono što nam je naređeno. Uzvišeni Allah se raduje našim nafilama, ali ne smijemo na prvo mjesto staviti sporednu stvar ispred one glavne.

Dunjalučki primjer: Planirale smo otići u grad, pa smo od ukućana tražile da nam spreme ručak. Kada smo stigle kući, nas je dočekala hladna limunada, ali je ručak izgorio. Da li mi u tom trenutku želimo limunadu koja je sporedna stvar? Mi preskačemo kartu za Džennet, pa nam je uzalud ostalo kićenje ako nemamo ulaznicu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko neprijateljski postupi prema Mom evliji, objavio sam mu rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim: Ja tada postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.’” (Bilježi Buhari, br. 6502)

3. Stalno spominjanje Allaha

Ako volimo neku osobu, i ona bude razlogom da se mi osjećamo sretnim, stalno je spominjemo. Da li ovakvom ljubavlju koja treba biti veća od ove volimo Uzvišenog Allaha? Naša srca se ne trebaju zadovoljiti samim zikrom, već i istinskim spominjanjem Allaha u svakoj situaciji koja nas snađe. Naša srca žive radi Allaha, i cijeli dunjaluk samo Njemu vraćamo.

4. Davanje prednosti Allahu nad našim željama

U većini slučajeva svako od nas voli spavati, ali deset minuta osame sa Uzvišenim Allahom nam treba biti draže i preče. Također, ako volimo druženje sa sestrama koje bude u isto vrijeme kada i predavanje, potrebno je predavanju dati prednost. Radi Allaha daj prednost traženju znanja i okupljanju pod krilima Meleka. Ostavljamo ono što volimo radi Allaha, jer Allaha volimo više. Ako ovako budemo postupale Allah će nas voljeti. Poslanik, alejhisselam, bi prepoznavao kuće onih koji uče Kur’an do zore, iako je Medina bila tamna. Kada bi nama neko poslao dugo očekivano pismo, stalno bi ga čitale i analizirale. Kakav je odnos naspram govora Uzvišenog Allaha?

Jedan šejh je analizirajući svoje stanje razmišljao da li ga Allah voli. Zanimao ga je znak Allahove ljubavi. Shvatio je da su takvi robovi opisani Kur’anom, pa je tražio kod sebe takve osobine. Poredio je Allahov govor sa svojim stanjem, i pokušao stvoriti nadu za svoje srce. Uzvišeni Allah voli one koji su bogobojazni, ali se nije mogao pronaći među njima. Nije se pronašao ni u strpljivima, trudbenicima, mudžahidima, pa je postao svjestan svojih nedostataka. Kada je došao do dobročinitelja, shvatio je da je od te skupine najviše udaljen, pa je prestao. Mogao je za sebe naći mnogo opravdanja, ali je ovome iskreno pristupio. Kada se sjetio da Uzvišeni Allah voli one koji se kaju, imao je osjećaj da je to njemu upućeno.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, alejhisselam, i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ‘Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.” (Buharija)

Predavač: Prof. Amina Hadžić Jahić
Zapisala: Merima Struga
https://www.facebook.com/karavanakafirdewsu