Pred spavanje, a san je odlučio da kasni, sa šoljom čaja simpatičnog naziva Trave za opuštanje, sretna što imam priliku odmoriti i pripremiti se za sutrašnji dan, uzeh da se opustim čitajući o tome kako su ispravni prethodnici provodili noć.

Baš često me boli da su oni bili ljudi od krvi i mesa, a imali toliko bogatiji imanski život od mene.

“Klanjao je toliko.”

“Žao mu je bilo prespavati, da ne propusti koji rekat.”

“Prevario je on san, a ne san njega, da bi ugrabio koji rekat više.”

Opet, ustajali su rano, iako su malo spavali.

Poslije sabaha nisu spavali.

A poslije jacije su izbjegavali sijeliti. Žurili su spavati da bi ostatak noći mogli istraživati ljepote druženja sa Allahom.

__________

Godinama na sebi istražujem fenomen noćnog bereketa u snu i jutarnjeg bereketa u radu.

Doslovno, pola sata noćnog sna mi godi više nego tri sata dnevnog sna. Sjetim se ajeta: “A noć smo pokrivačem učinili.”

A posao koji ujutru rano uradim za 15 minuta, u toku dana isto to ne mogu da završim nekad ni za par sati. Isti posao!

Jedne prilike napisah kako bereketa ima, samo što ga mi tražimo u naopako vrijeme.

I zaista, kako godine protiču, sve se više u to uvjeravam.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Bereket moga ummeta je u ranjenju.”

Interesantno je da smo mi, evo, budni, bez obzira što ćemo sutra raniti na posao i u škole.

A kad smo čitali prvi dio ovog statusa, prvo što nam je duša rekla, bilo je: “Ah, to može onaj ko sutra ne rani.”

Da smo legli na vrijeme, u dva sata poslije ponoći bi se završilo naše osmosatno spavanje.

Stigli bismo potom i klanjati, i čitati, i pripremiti se za sutrašnji dan.

Baš ponekad poželim takav život.

A do tad, ako se to ikad uopšte desi, Gospodaru, olakšaj nam da budemo redovni sa makar dva rekata prije nego zora spusti svoje kofere.

Jer, toliko toga nam treba da tražimo.

Džennet najviše.