Je li grijeh biti zaljubljen?
Zaljubljenost nikako ne smije preći iz čovjeku prirođenog osječaja ljubavi, naklonosti, privrženosti u osjećaj zanesenosti i zaluđenosti, koja odvodi čovjeka iz realnosti u idealiziranje i pretjerivanje…
Zaljubljenost ili ljubav čovjeka i žene prihvatljiva je samo onda kada ona ima mogućnost i realne uslove da bude na moralan i legitiman način iskazana i ispoljena i sa jedne i sa druge strane. Dakle, samo onda kada zaljubljeni imaju mogućnost da svoj emocionalni naboj koji je bezuvjetno povezan sa tjelesnom privlačnošću ispolje u vezi, koja podrazumjeva međusobna prava i obaveze, koja se kod nas popularno naziva- brak.
Nema sumnje da je čovjek manje-više nesposoban da sam kontroliše svoje emocije, a pogotovo kada je ovo u pitanju, i stoga je Šerijat propisao društvene i moralne norme (obaranje pogleda, pokrivanje žene, zabrana druženja muškaraca i žena…itd) koje omogućuju i olakšavaju čovjeku i ženi da spriječe neprirodno i nekontrolisano rasplamsavanje emocija, koje bi mogle dovesti do postupaka koji bi štetili samim pojedincima, a i društvu uopće. Kada bi uzeli kao primjer društvo koje bi primjenjivalo ove norme u potpunosti, onda, unutar tog društva pojedninac faktički ne bi ni imao mogućnost da se zaljubi prije nego bi imao realne uslove da odmah ili u bliskoj budućnosti tu svoju ljubav u svoj svojoj ljepoti i snazi ispolji i iskaže.
Pored ovih opće društvenih usmjerenja, zaljubljenost, kao emocija, i unutar samog čovjeka ima određene prirodne granice. Ona nikako ne smije preći iz čovjeku prirođenog osječaja ljubavi, naklonosti, privrženosti u osjećaj zanesenosti i zaluđenosti, koja odvodi čovjeka iz realnosti u idealiziranje i pretjerivanje. Takve ljubavi nikada nisu izraz stvarne emocionalne snage nego upravo izraz slabosti da se odupre maštanju, zamišljanju, idealiziranju i bježanju od stvarnosti.
Tarik Lazović – SAFF
______________________________
Dova za sreću u ljubavi
PITANJE: Selamu alejkum. Da li mi možete reći dovu, i kako je moram proučiti da bih imao sreće u ljubavi? Hvala unaprijed.
ODGOVOR: We alejkum selam we rahmetullah,Sreća u ljubavi kao i sreća na ovom dunjaluku u cjelini ne dolazi učenjem neke dove ukoliko nema pokornosti Allahu, slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i klonjenja grijeha. Pojašnjavajući nam put uspjeha, sreće i zadovoljstva Uzvišeni Allah kaže:
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Nahl, 97)
To su dakle dva uvjeta za lijep i sretan život na ovome dunjaluku: vjerovanje i činjenje dobrih djela, i neće koristiti jedno bez drugog. Kako god neće dobra djela koristiti onome ko ne vjeruje, ko nije musliman, isto tako i onome ko vjeruje neće koristiti njegovo vjerovanje ako ne bude činio dobra djela.
Nažalost, živimo u vremenu u kojem su ljudi udaljeni od Allahove vjere a svoje potrebe kao i otklanjanje određenih poteškoća žele ostvariti pukim učenjem neke dove koju im je neki nadri hodža napisao, a u svom životu ne mare o Allahovim propisima. Takvi neće ostvariti sreću i zadovoljstvo bez obzira koju dovu učili jer Uzvišeni Allah kaže:
وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرْتَنِي أَعْمَى وَقَدْ كُنتُ بَصِيرًا قَالَ كَذَلِكَ أَتَتْكَ آيَاتُنَا فَنَسِيتَهَا وَكَذَلِكَ الْيَوْمَ تُنسَى
”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. “Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?” “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.” (Ta-ha, 124-126)
Stoga učenje bilo koje dove dolazi nakon pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pridržavanja islamskih propisa. Najbolja dova koju bi čovjek mogao učiti za bilo koje dobro dunjaluka i ahireta jeste Kur’anska dova koju je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često učio, a to je:
رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
”Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Bekara, 201)
zikr-i-dove.blogspot.se