Jedna od najvećih dunjalučkih kazni – jesmo li je iskusili?

Upitan je šejh Eš-Šenkiti hafizehullah: Nekad prođe nekoliko dana u kojima ne proučim ništa od Kur’ana, smatrali se to njegovim odbacivanjem? Pa je šejh odgovorio: To je onemogućenost od Allaha da ga učiš, itekakva onemogućenost! Ako ti se desi da prođe nekoliko dana da ne proučiš ništa od Kur’ana, plači nad svojom sudbinom! Jer, ne desi se da rob ostavi neki ibadet a da razlog toga nije njegova udaljenost od Allaha. Rekao je Sufijan Es-Sewri: “Počinio sam grijeh zbog kojeg sam bio onemogućen od Allaha da ustanem na noćni namaz šest mjeseci.” Pa ako ti prodje nekoliko dana a da Kur’an nema svoje pravo kod tebe u toku dana i noći, plači nad samim sobom!

A ja molim Allaha za ozdravljenje naših srca i savjetujem ti da se pokaješ Gospodaru traženjem oprosta, jer te taj musibet nije pogodio ni zbog čega osim zbog tajnog grijeha koji je između tebe i Allaha!

_____________

Ovo pitanje svaki vjernik, koji se brine za svoje imansko stanje, sebi mora postaviti u sljedećim situacijama:

– kada teško ustaje na sabah-namaz ili ga često prespava,

– kada izostavlja klanjanje namaza u džematu,

– kada nema želje niti volje da uči o islamu i propisima, već mu je to dosadno i doživljava to kao poteškoću,

– kada nije poslušan roditeljima…

Sve navedeno smatra se strogim islamskim dužnostima, međutim, shodno vlastitim priznanjima, veliki broj muslimana danas se žali na sve pobrojano, ali i na osjećaj velike tegobe prilikom izvršavanja mnogih drugih strogih naredbi, tj. farzova.

Iako većina muslimana smatra da se kazne na dunjaluku ogledaju u bolesti, siromaštvu i teškom životu, istina je da je istinska dunjalučka kazna osjećaj tegobe prilikom izvršavanja ibadeta ili njihovo potpuno zanemarivanje.

Pobožnjaci iz prvih generacija ljudima su savjetovali:

Ko se primarno bude brinuo za ahiret, Allah će ga sačuvati i dunjalučkih i ahiretskih briga.