Jedna slika mi je promjenila život

Od svog djetinjstva redovno sam pohađala mektepsku nastavu, mekteb me nije učio samo o vjeri, nego i o životu. Svaki moj dolazak bio je poseban i ostao je u mom sjećanju sa najljepšim uspomenama. Redovno sam dolazila, do pred kraj moje osnovne škole, tačnije do osmog razreda. Drugarice iz škole su me pozvale na trening, pričale su mi kako im je jako zabavno i kako svaki naredni put jedva čekaju trening. Samim polaskom na jedan trening, sve više i više mi se sviđao taj sport, a to je atletika, i tako se ja okrenem sportu, zapostavim sve obaveze jedne muslimanke osim kad bi nastupio mjesec ramazan. Tokom ramazana bila bih druga osoba, ali kada bi završio, vraćala bih se na staro i zapostavljala svoje obaveze.

Završila sam osnovnu školu, krenula sam u prvi razred srednje škole. Sa drugaricom iz srednje škole čula sam o ženskom fudbalu i odlučile smo otići i na taj trening. Trčanje s jednog treninga na drugi, nikako mi nije pomoglo u bilo kojem pogledu osim možda u pogledu zdravlja.

Mojim roditeljima škola je bila prioritet, nikako nisu bili zadovoljni mojim izborom, ali ja sam smatrala da je to dobar put za moju budućnost. Tad su mi govorili kako je to previše da treniram dva sporta, nisam ih slušala, ali ne iz nepoštovanja prema svojim roditeljima nego iz moje ljubavi prema sportu. Godina sad pa sad prođe, moja ljubav prema fudbalu nestade. Postojalo je više razloga, ali glavni je bio društvo u klubu. Atletiku sam nastavila trenirati, ali ne dugo.

Sasvim slučajno sam naišla na jednu sliku, a kada bih vam rekla da me ta slika promijenila, ne biste vjerovali. Na slici je pisalo da je muzika u islamu strogo zabranjena, pa odlučih da prestanem slušati bilo kakvu muziku. Aktivno sam počela slušati dersove i što više učiti o islamu. Zahvalna sam dragom Allahu na tome! Iz dana u dan prilično sam napredovala, nastojala sam se truditi da budem što bolja muslimanka. Imala sam sedamnaest godina, počela sam čitati i o hidžabu (koji je farz svakoj muslimanki). Za malo više od mjesec dana trebala sam napuniti osamnaest godina. Odlučila sam da sa svoj osamnaesti rođendan ponosno stavim krunu na glavu.

Šejtan je taj koji uspijeva prići insanu kroz dvije velike kapije. Noću nisam mogla zaspati po nekoliko sati, bojala sam se da li ću sutra ustati živa. Hvala Allahu, svanuo je utorak i ja sam se pokrila. Prošao je samo mjesec, a svaki naredni dan bio je ljepši. Zahvalna sam dragom Allahu na tome. Iskušenja su tu i uvijek će ih biti, ne dopuštajte sebi da vas to plaši. Roditelji su u početku bili ljuti na mene, ali nakon tri dana sve je bilo u najboljem redu.

Zemlja je prepuna bivših ljepotica i ljepotana kojima su se mnogi divili, a sada su samo hrana crva. Ako mislite da još ima vremena, pogledajte crne hronike, smrtovnice, vijesti i ostalo. Vi još uvijek možete izabrati vječnu sreću bez ikakvog straha od ovodunjalučkog prolaznog života. Uradite to dok još nije kasno… Allah vas sačuvao!

L. H.
_______________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice