Jesi li spoznao svoga Gospodara?
Kada covjek spozna svoga Uzvišenog Stvoritelja i s Njime uspostavi kontakt (namazom, ibadetom), uvidjet ce da je on vlasništvo samo svoga Stvoritelja, da je samo On taj koji zaslužuje da Mu se ibadet cini, da Mu se bude pokorno i potcinjeno…
Ovim se vjernik oslobadja potcinjenosti, osim Allahu, džele še’nuhu: “O ljudi, ibadet cinite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 21.)
Vjernik zna svrhu svog postojanja i svoju ulogu na Zemlji, kao i djela kojima je zadovoljan njegov Gospodar, a kloni se onoga što srdi njegovog Stvoritelja. On zna šta slijedi poslije smrti. Vjernik zna svog Stvoritelja i Poslanika svoga Stvoritelja. Nevjernika okružuju tmina i neznanje i on luta. “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode od svjetla u tmine; oni su stanovnici Džehennema, oni u njemu vjecno ostaju.” (El-Bekare, 257)
Nevjernik ne vjeruje u svog Stvoritelja pored ociglednih znakova na Zemlji i na nebu. On ne vjeruje u poslanike pored jasnih argumenata i dokaza o njihovoj iskrenosti. “A na Dan kada ih On pozove i upita: ‘Šta ste odgovorili poslanicima?’ Toga dana oni nece znati šta ce odgovoriti pa se nece medjusobno ni raspitivati.” (El-Kasas,65.- 66.)
Takvog ceš vidjeti kako robuje raznim idolima i kako je pokoran tagutima (silnicima) i lažljivcima, bez ikakvog osnova ili dokaza. “Doista od onih koji ne vjeruju, i umru a nevjernici su, niti od jednog nece biti primljeno blago da se njime otkupi, makar ga, koliko ovaj svijet bilo! Njima pripada kazna bolna, i njima nece niko u pomoc priteci.” (Ali-Imran, 91.)
Nevjernik zna za blagodati koje licno posjeduje u sebi, kao što su: vid, sluh, razum, zdravlje i život; blagodati kojima se koristi na Zemlji, kao što su: biljke, životinje, voda, zrak, razliciti resursi u prirodi i rude; te blagodati na nebu od kojih ima koristi, kao što su Sunce, Mjesec, smjena dana i noci, on zna da sve ove blagodati, skrivene i vidljive, nije on za sebe stvorio. On zna da postoji Tvorac i Gospodar tih blagodati i svjesno zaboravlja i ne vidi dobrotu svoga Stvoritelja, a te blagodati koristi u javnom ispoljavanju nevjerovanja i griješenja. “Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i cini da pomocu nje radjaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite ladjama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno krecu, i daje vam da se koristite noci i danom; i daje vam od svega onoga što od Njega zamolite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Covjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Ibrahim, 32.-34.)
To je nevjerovanje, laž, prikrivanje istine i zabluda. Nevjernik luta tminama najveceg neznanja, ne spoznajuci svoga Stvoritelja!! On ne zna ni zašto ga je stvorio! Ne zna zašto ga je doveo na ovaj svijet! “Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju.” (Er-Ra’d, 19.)
Nevjernik zna samo za dunjalucki život i samo zna za svoje interese i užitke, koji usmjeravaju njegova djela i odredjuju njegove odnose s drugim ljudima. “Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?” (El-Kasas, 60.)
“Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi samo oni znali.” (El-Ankebut, 64.)
Izmedju takvog covjeka i njegovog Gospodara prekinuta je veza zbog njegovog nevjerovanja u poslanstvo Vjerovjesnika i zbog negiranja vjerovanja u ahiret.
Iz knjige: “Namaz u Islamu”, Mesdzid Tewhid