Jesmo li shvatili smisao hidžaba?

Kada djevojčica odraste u takvom okruženju i stavi mahramu kada postane djevojka, često nedostaje one vjerničke ozbiljnosti i posvećenosti. Odjeća više podsjeća na odjeću običnih djevojaka, koje nemaju ništa sa islamom, uske hlače pa i helanke, uske, strukirane majičice, tunikice, kratki rukavi, samo do ispod lakata, štikle od 8 cm, i da o ostalom ne govorim, samo što naše sestrice stave još hidžab na glavu. Osim po tom komadu platna koji prekrije glavu, ne razlikuju se u odnosu na ostale nepokrivene djevojke…

U mislima mi se “vrzma i mota” toliko toga da bih slobodno mogla napisati jednu manju knjigu, ali pokušat ću na ovaj “komad papira” staviti ono što me najviše boli i muči. Kada sam svoju prijateljicu, sestru, prije nekoliko dana upitala da li je prvi dan škole bilo sve u redu, pošto je to bio prvi put da je njene kolege vide u hidžabu koji je stavila desetak dana prije početka školske godine, dala mi je odgovor sa puno tuge i ogorčenja. Mnogi su je gledali sa sažaljenjem, iako su oni za žaljenje, podsmjehivali joj se i dobacivali jako ružne komentare. Neki od tih komentara koje danas, nažalost, često možemo čuti jesu: “Koliko ti, Boga ti, plaćaju što si to stavila na glavu? Ma ja, marama gore, izvoli dole… Otišla u ‘vehabije’, natjerali je…”

Ono što mene kao muslimanku posebno boli jeste to što sve češće napadaju na čast naših poštenih sestara i, nažalost, morat ću reći da je to s razlogom. Mnogi roditelji danas ne vode dovoljno računa o svojim mladim kćerkama. Možda će mnogima biti krivo što ću ovo napisati na ovakav način, ali smatram da se o ovome govori nedovoljno i da je to jako bitna stvar u današnjem vremenu fitni i iskušenja. Naime, zaista je i više nego neophodno da se potrudimo da naše sestre, buduće majke, koje će odgajati buduće generacije muslimana – sklonimo od današnjih mnogih poroka i “vukova” koji čekaju da rastrgaju tu čednost i čast sa naših sestara.

Često imamo priliku čuti roditelje kako kažu: “Eh, da mi se samo hoće pokriti!” I tako i bude, ona se “samo pokrije” zbog želje svojih roditelja, ali njeni se roditelji nisu dovoljno potrudili da svoju kćerku pripreme za taj lijepi ogrtač čednosti. Dijete se ne počinje odgajati sa petnaest godina, pa kad bude neposlušno da se pitamo gdje smo to pogriješili, već se dijete odgaja od malih nogu u pravom duhu islama i priprema za taj čin, a pogotovo mi majke u kojima naše kćerkice treba da vide ono najljepše u jednoj muslimanki, što će ih same, inšallah, odvesti na put čednosti i omiliti im hidžab, tako da će se truditi da budu kao svoje majke, čestite i uzorne vjernice, i stidjeti se da svoju majku ne osramote svojim ponašanjem.

Naša djeca su naš emanet od Gospodara i bit ćemo pitani za njih. Ne može se dijete odgojiti ako majka ide u mahalu, a djetetu pusti da gleda crtane filmove, ili dozvoli da dijete od deset godina prati “Sulejmana Veličanstvenog” i ugleda se na žene u haremu koje su neprikladno obučene i dotjerane, i gdje se mogu vidjeti mnogi harami i neprikladne scene i za odrasle, a kamoli za djecu. Čula sam kako se braća i sestre pravdaju činjenicama kako se i u tim serijama može svašta naučiti, historija, može se uzeti pouka iz njihovih života itd. Ne, braćo i sestre! Mi uzimamo pouku i poruku od svojih prethodnika. Uzimamo savjete od svoga Poslanika, s.a.v.s., majki pravovjernih, naših učenjaka koji su davali svoje živote za Allaha, a ne od našminkanih glumaca koji ginu zbog ljubavi.

I onda mi to gledamo i mislimo kako su naša djeca malena i da je to bezopasno, ali dječiji je mozak kao spužva koja sve upija i zbog toga malena djeca najbrže i postaju hafizi Kur’ana. Umjesto da smo te male mozgiće usmjerili upravo na Kur’an, mi im mozak ispiremo sa TV-om, na kojem su danas i crtani filmovi puni golotinje i razvrata.

Kada djevojčica odraste u takvom okruženju i stavi mahramu kada postane djevojka, često nedostaje one vjerničke ozbiljnosti i posvećenosti. Odjeća više podsjeća na odjeću običnih djevojaka, koje nemaju ništa sa islamom, uske hlače pa i helanke, uske, strukirane majičice, tunikice, kratki rukavi, samo do ispod lakata, štikle od 8 cm, i da o ostalom ne govorim, samo što naše sestrice stave još hidžab na glavu. Osim po tom komadu platna koji prekrije glavu, ne razlikuju se u odnosu na ostale nepokrivene djevojke.

U zadnje vrijeme postale su hit slike na kojima se naše pokrivene sestre “časte” nargilom i onaj dim oko njih prekrije cijelu fotografiju u kojoj se nazire ona sa hidžabom na glavi, i koju s ponosom stave na svoj Facebook profil da ih cijeli dunjaluk gleda i ibreti se. Da ne govorim o slikama na kojima su zagrljene sa momcima ili kolegama i komentarima koji jedni drugima javno pišu. I mnogi roditelji to gledaju i opravdavaju sa onim MLADOST – LUDOST, i oni su ponosni na kćerkin “hidžab”.

Zbog ovakvih primjera daje se povod lošim ljudima da napadaju na njihovu čast, na čast naših sestrica, a čast muslimana je sveta. Naravno, da napomenem da se ovaj tekst ne odnosi na sve naše sestre i roditelje, jer ima sestrica koje i bez roditelja vjernika budu uzorne muslimanke, a ima i roditelja koji su uložili sav svoj trud, ali Allah ih iskušao neposlušnim djetetom kao što je i našeg poslanika Nuha, a.s., a ja ovdje pričam o jednoj velikoj bolesti koja se proširila u našem društvu i koju, uz Allahovu pomoć, treba itekako liječiti.

I za kraj iskreno bih uputila savjet sestrama da paze na svoje ponašanje, jer svaki tren našeg života je zapisan i mi ćemo pred svojim Gospodarom odgovarati za njega. Meleki sve pišu, i naš život i naša smrt treba da bude radi Allaha.

To što ćeš ti, mila moja, obući usku odjeću, učinit ćeš uslugu samo prokletom šejtanu koji će tvojim avretima i tvojom ljepotom privlačiti prljave poglede koji će ti lijepiti grijehe, i zamisli samo koliko njih te u jednom danu dok se prošetaš kroz grad pogleda i koliko ti “nalijepi” grijeha. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Žena je avret (stidno mjesto) pa kada izađe iz kuće, prati je šejtan.”

Zar, sestrice, misliš da je jednom muškarcu privlačnija tvoja kosa u odnosu na tvoj ostatak tijela koji oslikaš uskom i izazovnom odjećom? Sestro moja, sjeti se hadisa: “…i žene obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deva. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a zasigurno se njegov miris osjeća na ogromnoj daljini.” (Muslim)

Mila moja sestro, tvoj hidžab u ovom vremenu fitni i iskušenja velika je žrtva, pa kad se već žrtvuješ, onda se žrtvuj na pravi način, i trudi se da se što više udaljiš od onih koje Poslanik, s.a.v.s., spominje u ovom hadisu. Život je jedan, imamo jednu priliku za Džennet, pa uložimo sva sredstva da bismo došle do tog cilja, inšallah!

Sestra A. M. Ž.