Jesmo li zbilja sljedbenici hanefijskog mezheba?
Ispod teksta pogledajte video na kojem jedna mlada pjevačica izvodi ilahiju u nekoj od naših džamija, a džemat je prati – što je i bio povod pisanja ovog teksta (ovo je inače uobičajena praksa u mnogim džamijama da djevojke izvode ilahije)
Govori se da u prelijepoj nam domovini Bosni i Hercegovini već pet stotina godina postoji hanefijski mezheb, da se tom mezhebu ne smije protiviti, da ga ne treba mijenjati, da sva nova naučavanja islama nisu dobrodošla… No, jesmo li mi, Bošnjaci, zaista brižni za hanefijskim mezhebom i želimo li ga zbilja provesti u praksu? Reći ćemo da smo istinske hanefije, ali, stvarnost i naše ponašanje drukčije govore. Mnogi naši imami (o običnim muslimanima da i ne govorimo) čine ono što je u očitoj koliziji s hanefijskim mezhebom i, samim tim, s islamom. Koji to mezheb, braćo i sestre, potiče da lijepa mlada djevojka pjeva ilahije i kaside i time “oduševi” vjernike koji su došli da uveličaju određenu manifestaciju?
Razne su prigode koje ljudi koriste kao izgovor za zajedničko okupljanje muškaraca i žena u džamiji, druženje i učenje ilahija i kasida u horu ili solo izvedbi – muškarcima je vjerovatno draže slušati glas ljepšeg spola i, ako je to moguće, gledati lice one koja izvodi zanosnu nabožnu pjesmu (ilahije). No, vratimo se mi našem, hanefijskom mezhebu i razmislimo o izjavama naših učenjaka u pogledu miješanja žena i muškaraca i u pogledu otkrivanja lica pred strancima.
Imam es-Serhesi rekao je sljedeće: “Ebu Hanifa nije preporučivao da žene odlaze na Bajram-namaz, džuma-namaz i općenito na skupne namaze u džamiju, a davao je određenu olakšicu u pogledu starice – njoj je dozvolio da odlazi samo na sabahski i jacijski namaz u džamiju.” (El-Mebsut, 2/41)
Isti ovaj autoritet kaže: “Očito je da miješanje muškaraca i žena dovodi do smutnje; to je ružan čin.” (El-Mebsut, 16/80)
Tu je i njegova izjava: “Neki naši autoriteti dozvolili su da se starac koji nema potrebe za ženama miješa s njima jer ne postoji mogućnost da počini grijeh. No, utemeljenije je mišljenje onih naših učenjaka koji kažu da ni njemu to nije dozvoljeno.” (El-Mebsut, 10/158)
Imam et-Tahavi navodi da “hanefijski učenjaci nisu preporučivali hodanje ispred dženaze, ali su rekli da je i to bolje nego ići iza džeznaze ako je žene slijede i nalaze se neposredno iza ljudi”. (Šerhu meanil-asar, 1/485)
Ibn Abidin zapisao je: “Ranije smo kazali da se ne prima svjedočenje onog čovjeka koji prisustvuje veselju na kojem se dočekuje velikan, jer takva veselja obično sadrže ono što ne valja i jer se na njima miješaju muškarci i žene.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/355)
Imam el-Džessas kaže: “Mladoj ženi naređeno je da pokrije lice pred onim ljudima koji joj nisu mahremi!” (Ahkamul-kur’an, 3/458)
Imam et-Tahavi kazao je: “Zabranjeno je da mlada žena pokaže lice pred ljudima koji joj nisu mahremi!” (Reddul-muhtar, 1/272)
Šta mislite, šta bi o našim Bošnjacima, koji “vole” svoj mezheb, kazali hanefijskih učenjaci koje smo spomenuli? Kad bi imamu Ebu Hanifi ili et-Tahaviju ili es-Serhesiju bilo postavljeno pitanje sljedećeg sadržaja: “Okupljamo se u džamijama radi određenih menifestacija i poredamo se u halku te zatim lijepa djevojka čarobnog glasa izvodi nabožnu pjesmu, ilahiju, a ostali slušaju. Je li nam to dozvoljeno činiti?” Neka svako sebi odgovori na ovo pitanje.
Braćo i sestre, vratimo se islamu, vratimo se temeljima časnog Kur’ana i sunneta i slijedimo svoje, hanefijske učenjake, koji su bili na istini i koji su bili sretni, pa ćemo sretno živjeti i sretno umirati!
Abdurrahman Kuduzović, prof.