Jeste li ikada razmišljali o tome zašto živite?

Najvažnija pitanja u životu su ona koja se bave smislom i svrhom čovjekova postojanja. Kur’an objašnjava da je ljudsko biće postavljeno na ovu Zemlju da iskoristi svoj ogromni potencijal da se ponaša na način koji će ispuniti njegovu svrhu u životu.

„Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta…“ (El-Mulk, 2.)

Kur’an dalje objašnjava da je uloga čovjeka na Zemlji da živi onako kako njegov Stvoritelj želi da živi; u predaji i obožavanju samo Njega. Ovo nije zato što Uzvišeni Allah na bilo koji način treba naše obožavanje. Umjesto toga, to je zato što čovjek treba obožavati samo svog Stvoritelja i nikoga drugoga kako njegova vlastita priroda ne bi bila izopačena i pokvarena, te kako ne bi živio u suprotnosti sa svojim intrinzičnim karakterom. Samo tako živeći njegov će zemaljski život biti postavljen na pravi put i napredovati, donoseći mu mir i sreću.

„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (Ez-Zarijat, 56.-58.)

Slobodna volja i odgovornost

S obzirom na slobodu volje, presuda je neizbježna. Ljudsko biće mora položiti račun za svoje ponašanje i mora se suočiti s posljedicama načina na koji živi svoj život. Očito, da bi mu se pravedno sudilo, ovaj sud mora biti donesen tek nakon što njegov ovozemaljski život završi, te to samo od strane Onoga koji je dao ovaj život, koji zna sve i koji je Svemoćan i Najpravedniji.

Tek tada mu se može pravedno suditi, propisno nagraditi i kazniti, za sve – od njegovih najskrovitijih misli do posljedica njegova ponašanja koje se protežu daleko i naširoko, izvan njegovog života za generacije koje dolaze.

„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?’ I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!“ (El-Mu’minun, 115.-116.)

Konačna sudbina osobe, prema tome, leži u budućem životu, u Ahiretu. Tamo će svima biti suđeno po zakonskom postupku, pošteno i pravično, milosrdno i ljubazno. Nikome neće biti učinjena nepravda niti će se s njim postupati nepravedno čak i težinom atoma.

„Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“ (En-Nisa’, 40.)

„O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili.“ (Et-Tahrim, 7.)

Kako bi vjernici trebali gledati na svjetovni život? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara da se u našim životima bilježi. Čak će se i najmanji incidenti ponoviti pred našim očima na Sudnjem danu. Ta će presuda biti konačna i od koje se neće moći pobjeći. Džennet će biti nagrada za izvrsnost u činjenju dobra, a Džehennem će biti kazna za one koji su bili nezahvalni i koji su se zlu odali:

„Ovakav Džennet obećan je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to će biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a nevjernicima će kazna vatra biti.“ (Er-Ra`d, 35.)

Užici i zadovoljstva ahireta, kao i kazna za one koji sebe osude na tamu i Allahov gnjev opisani su tako detaljno u Kur’anu da se skoro jedna četvrtina toga odnosi na Ahiret. To je ono što je Poslanik a.s. došao prenijeti i to je ono što ulijeva smisao i svrhu našim životima.

Izvor: www.aboutislam.net