Kad poželimo biti prihvaćeni

U toku su ili nam se približavaju blagdani koji nisu naši, niti će biti, niti mogu biti. Sklonost većine ljudi jeste želja za poistovjećivanjem sa drugima, sve u cilju da bi bili prihvaćeni i da se ne bi razlikovali. Nije moguće zanemariti činjenicu da je na prostorima Bosne i Hercegovine godinama vladao komunizam, koji je nažalost imao za cilj eliminisati islam u što većoj mjeri. Jedan od načina je bio višegodišnje uvođenje Nove godine kao „državnog praznika“ ili neradnog dana, i kao „međunarodnog praznika“ koji je sve, samo ne međunarodni. Koliko su tadašnji muslimani bili svjesni ove propagande, koliko su nasjeli na nju- sigurno je zavisilo od pojedinca do pojedinca. Nažalost, neki su se poistovijetili sa drugima, i u želji da budu prihvaćeni napustili veliki dio islama, zamijenivši ga sa još većim dijelom „ničijeg“ ali zapravo hrišćanskog.

Ne želim nikako da neko ovo shvati kao napad na hrišćanstvo, jer islam nas prije svega uči da poštujemo tuđe, ali isto tako i da čuvamo, cijenimo i živimo svoje. Tako Allah dž.š. u Kur’anu u suri El-Kafirun, u posljednjem ajetu kaže: „Vama vaša vjera, a meni moja!“

Također, islam je protiv svakog vrijeđanja tuđih svetinja, i o tome Allah dž.š. govori u 108. ajetu sure Al-An’am: „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.“

Isto tako, kroz Kur’an, svaki vjernik je upozoren koga treba ili ne treba prihvatati za društvo, te da- prihvatanjem tuđeg- ipak nećemo biti prihvaćeni ali da ćemo zato izgubiti svoj identitet, i ono što je najvažnije- Allahovo zadovoljstvo i zaštitu. „O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“ (sura Al-Maide, 51)

„Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi.“ (sura Ali Imran, 28)

Zanimljivo je da smo se kroz prošlost, kroz historiju, uvjerili da je ovaj ajet itekako istina, i da prihvatanjem tuđeg a ostavljanjem svog ne pridobijamo drugog, niti nas drugi zbog toga prihvataju.

Nažalost, tokom genocida na BiH, od strane agresora, nisu bili pošteđeni ni oni koji su obilježavali zajedno s njima „njihove blagdane“. Zajedno sa ostalim, jer su imali muslimanska imena, našli su se na listi onih koje je trebalo streljati, ubijati, protjerati ili silovati,  iako su do jučer zajedno slavili „Novu godinu“, kitili jelke ili nazdravljali u ponoć. Zašto? Jer su ipak imali „muslimanska imena“. Nedavno sam svjedočila priči gdje su jednom „muslimanu“ rekle radne kolege: „Sve ti je lijepo, kao da si naš. Samo ti jedno ne valja.“ Na njegovo pitanje šta, odgovorili su IME! Muslimansko ime! I pored svog poistovjećivanja sa njima- jedno mu ne mogu oprostiti, identitet islama barem preko imena. Ovo ne pišem sa ciljem da ikoga povrijedim, već samo da istaknem da čovjek nikada neće biti prihvaćen- ma koliko se trudio- ako pogazi svoj identitet, svoju vjeru i svoje običaje. Poštovati tuđe- ali vjerno čuvati svoje- glavni je put za uspješne ljudske međuodnose ali i čuvanje svog dostojanstva.

Stoga, ne dozvolimo sebi da nam se historija ponavlja. Ne dozvolimo sebi da potpadnemo pod utjecaj tuđe kulture i vjere i da se borimo za očuvanje onoga što nije naše- a pri tome da zanemarimo svoje.

Molim Allaha da nas sačuva od zablude i skretanja sa pravog puta, i da nad uputi na Svoj put. Amin.

Halima Lj.