Kad se “zvijezda” ugasi
Vjerovatno su mnogi od nas odrastali sa snovima da postanu poznati glumci, sportaši ili poznati muzičari ili pjevači / pjevačice. Od malih nogu na televiziji gledamo raznorazne “zvijezde” šoubiznisa, gledamo njihove filmove, utakmice, koncerte, čitamo o tome koliko novca zarađuju, kakve i kolike kuće kupuju, kako imaju privatne avione, jahte, skupocjena i mnogobrojna auta. Gledamo koliko su “slavni”, kako ih mnogi, doslovno, obožavaju, i mnogo bi toga dali samo da na trenutak dođu u kontakt sa svojim idolima.
Žive raskošnim životima, obilaze najpoznatije gradove i ljetovališta koja postoje na kugli zemaljskoj, a gdje god dođu, bivaju dočekani kao kraljevi i u tom mjestu u kojem trenutno borave među narodom nastaje histerija zbog njihovog dolaska. Sebi mogu priuštiti stvari koje “običan” insan sa svojom normalnom platom ne bi mogao kupiti da živi i radi hiljadu godina. I onda dječiji, a zatim mozak pubertetlije sve to upija i rađa se želja da se postane slavna i poznata ličnost, jer čovjek misli da ti ljudi žive najsretnijim životom i da su njihovi životi vrhunac uspjeha na ovom svijetu.
Onda se, često, dešava da čovjek ima priliku čitati o poznatim, “slavnim” i bogatim ličnostima da imaju problema sa alkoholom ili drogom, brakovi im se rasturaju, mnogi dok su u braku imaju vanbračne partnere, vanbračnu djecu, mnogi moraju ići na klinike za odvikavanje od raznoraznih poroka… mnogi od njih oduzimaju sebi živote ili umiru od prekomjernog korištenja alkohola i droge (duga je lista onih koji su završili svoje živote na ovaj način).
Onda se čovjek zapita: Kako to da su im životi tako nesređeni i da su mnogi od njih, ustvari, nesretni i nezadovoljni svojim životima, a toliko toga imaju od materijalnog bogatstva? Odgovor se nalazi u tome da čovjek sreću i mir u duši ne može kupiti novcem ili nečim drugim od dunjalučkih / materijalnih stvari, jer ono što kupimo ili nabavimo, dadne nam kratkotrajni osjećaj sreće, da bi se za nekoliko dana ili sedmica taj osjećaj umanjio i onda se rodi želja da se nešto novo kupi ili nabavi, i tako unedogled – a ove stvari ne daju stalni spokoj i mir duši.
Koliko smo puta imali priliku da čitamo ili da gledamo poznate ličnosti koje su okusile ovaj život o kojem smo prethodno govorili, a koje su prihvatile islam (jednu takvu priču možete pogledati na odličnom videu ispod ovog teksta), kada govore o svom životu iz tog doba spominjući da nisu bile sretne, da nisu imale mir, već su osjećale neku prazninu u duši, i tek kada su prihvatile islam i počele primjenjivati islamske propise u svom životu, da su tek tada osjetile istinsku sreću i zadovoljstvo u svom životu.
Ali, da ne idemo tako daleko do ovih ljudi, pođimo od sebe i svojih života. Koliko je nas tumaralo ovim svijetom i pokušavalo da nađe sreću u raznoraznim stvarima (a svaki normalan čovjek teži da u svom životu nađe sreću i zadovoljstvo), ali tek kada je Uzvišeni Allah poslao uputu u naše živote, tek tada smo osjetili istinsko zadovoljstvo, smiraj i sreću. Tada je čovjek uspostavio kontakt sa svojim Stvoriteljem i Gospodarom, shvatio je smisao ovog života, shvatio je odakle je došao, kuda ide, koje stvari su mu važne i prioritet u životu. Uskladio je svoj život prema naredbama i zabranama Onoga koji najbolje poznaje ljude, Onoga koji najbolje zna šta je dobro za njih i šta ih može učiniti istinski sretnim i zadovoljnim u životu na ovom, ali i na budućem svijetu.
Zato su naši učenjaci, osvrćući se na raskošne živote nepravednih vladara, govorili: “Kada bi oni znali šta nosimo u svojim grudima (misleći time na islam i sreću i zadovoljstvo koje on daje čovjeku), oni bi poslali vojsku da nam to preotmu.” I zaista, vallahi, nema većeg blaga i dara od upute. Čovjek, musliman vjernik, treba da bude presretan kada pomisli da mu je Plemeniti Stvoritelj dao najljepši dar koji je mogao dobiti na dunjaluku i da kod Allaha ima odabranije mjesto od mnoštva drugih ljudi koji dunjalukom hodaju u zabludi.
___________________________________
Nas, muslimane, žalosti kada čujemo da je neko umro na ovaj način (izvršivši samoubistvo) i da je preselio bez upute, jer čovjek nema koristi od nečije nesreće i od toga što će neko biti kažnjavan džehennemskom vatrom, ali ovo može biti ibret i pouka onima koje je dunjaluk zavarao svojim lažnim čarima i prolaznim ukrasima: Istinska sreća i zadovoljstvo nalaze se u islamu i postižu se prakticiranjem vjerskih propisa! Nemojmo to nikada zaboraviti, čak ni u najtežim iskušenjima i trenucima!