Kad te umor savlada…
Kad te umor savlada, ti ga pobijedi. Dostojanstveno, odvažno, onako kako to umiju samo oni koji čeznu za blizinom svome Gospodaru. Oni koji znaju kako se duša istinski odmara, i kako se srce najbolje smiruje: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.“ (sura Er-Ra’d, 28)
Onako kako to umiju oni koji su spoznali da dušu ništa ne može odmoriti kao približavanje njenom Izvoru, njenom Stvoritelju. I da će se i tijelo odmoriti onoliko koliko se duša odmori.
Mnogo puta nam se desi da se osjetimo umorni i bezvoljni. Mrsko nam je sve. Dunjaluk nas umori, svakodnevne obaveze nas umore… I onda, odlučimo da se odmorimo umarajući se još više dunjalukom, i udaljavajući se još više od Gospodara. Sjedeći satima ispred TV ekrana, surfajući internetom, facebookom ili nekom drugom društvenom mrežom, ili pak igrajući satima igrica. Zapravo, od dunjaluka se dunjalukom odmaramo, a nikada se tako odmoriti istinski ne možemo.
Možemo se obmanjivati, možemo sami sebi lagati. Ali, nakon svakog ovakvog našeg pokušaja odmora, mi bivamo još umorniji. Bivamo još otuđeniji, izgubljeniji. Jer, rješenje nije bijeg od smiraja duše, od blizine Gospodaru. Rješenje je odmoriti se od dunjaluka koracima ka Ahiretu.
Koliko nam se samo puta desilo da smo posebno umorni bili prije ibadeta, namaza ili učenja Kur’ana. A priznat ćete čak i umornom tijelu godi namaz, godi Kur’an. Ispuni nas neka posebna milina. Duša kao da hoće da poleti. Srce se smiri. Mozak postane prostran. Jer, zapravo se poji sa najljepšeg izvora.
_____________________
Kada osjetiš umor zainati se svome nefsu. Ostavi dunjaluk po strani, pohiti svome Gospodaru. Abdesti, klanjaj. Šapući svoje tuge Njemu. Požali Mu se na umor, na dunjaluk koji te čini umornim, tužnim. Požali Mu se na sve ono što kida niti tvoje veze s Njim, jer znaš svakako da ti na kraju ništa neće ostati osim Njega.
Pohiti. Uzmi Kur’an u svoje umorne ruke, umjesto mobilnog telefona, daljinskog upravljača ili kompjuterskog miša. Kada bi ti neko stavio na jednu stranu dijamante, na drugu šljunak- šta bi izabrao? Ne kolebaj se, ništa nije lijepo kao Allahov govor. I ništa nije tako moćno u borbi protiv umora, uroka, sihra, nefsa, bilo kojeg zla kao Allahov govor. Zato ga uzmi. Nauči svoje srce da se u njegovom društvu odmara. Neka si umoran, uzmi i uči Kur’an. Barem jednu stranicu. Barem… Čuvaj tu nit veze sa Kur’anom, pa makar bila i najtanja. Čuvaj, jer ako izgubiš smisao svoga života, ako izgubiš konekciju sa Gospodarom tvoj umor niko i ništa neće moći otkloniti.
Tonut ćeš u ponor dunjaluka, bez svjetiljke koja bi ti put osvijetlila. A ništa nije svijetlo kao govor Onog koji je Svjetlo nebesa i Zemlje. Kur’an, koji dušu odmara, oči, misli, srce, cijelo tijelo. Kur’an, koji da je objavljen kakvom brdu, u prah bi ga pretvorio. A ti, nemarna dušo, ne traži odmor u riječima ljudi, u besposlici i traćenju vremena. Pronađi ga tamo gdje zaista jeste. Pronađi ga u sohbetima sa Kur’anom.
Halima Lj.